25 0 K 058769 23 K Nasilje u porodici

15.12.2025.

BOSNA I HERCEGOVINA

POSAVSKI KANTON

Broj: 25 0 K 058769 23 K

Orašje, 10.07.2024.godine

U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Općinski sud u Orašju po sucu Ljubici Oršolić uz sudjelovanje zapisničara Lorene Glavaš, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z.L., sina N., iz O., Ulica ..., zastupanog po branitelju Christianu Oršoliću, odvjetniku iz Orašja, zbog kaznenog djela Nasilje u porodici iz čl. 222. st.1. Kaznenog zakona Federacije F BiH („Sl. novine Federacije BiH“ broj 36/03, 37/03, 21/04,69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 54/14, 76/14, 46/16 i 75/17) i kaznenog djela Nasilje u porodici iz čl. 222.st.2. u vezi sa st.1. i čl. 54. Kaznenog zakona Federacije F BiH i protiv optužene S.L., kćerke N., s boravištem u U. …, Nj., zastupane po braniteljici Nadi Milić, odvjetici iz Gradačca, zbog kaznenog djela Laka tjelesna ozljeda iz člana 173. st.1. Kaznenog zakona Federacije F BiH, oboje po optužnici Kantonalnog tužiteljstva Posavskog kantona Orašje, broj T02 0 KT 0008362 22 od 06.06.2023.g., nakon glavne, usmene i javne rasprave održane dana 05.07.2024.g., u prisutnosti kantonalnog tužitelja Nebojše Purića, a u odsutnosti optuženih Z.L. i S.L., te branitelja Christiana Oršolića i Nade Milić, donio je i javno objavio dana 10.07.2024.godine slijedeću

P R E S U D U

I OPTUŽENI: Z.L., sin N. i majke M. dj. U., rođen ….g. u mjestu P., općina O., s prebivalištem u O., Ul. …, JMB: …, po narodnosti Hrvat, državljanin BiH, pismen sa završenom VSS, diplomirani kriminalist, oženjen, otac petero djece, vojsku nije služio, bez čina i odlikovanja, vodi se u vojnoj evidenciji pri uredu obrane O., srednjeg imovnog stanja, suvlasnik na obiteljskoj kući i osam duluma zemlje sa ¼, vodi se u vojnoj evidenciji pri Uredu obrane Odžak, po izjavi srednjeg imovnog stanja zaposlen u MUP-u ŽP, Upravi policije Orašje, izdržava se od place u mjesečnom iznosu od 2.000,00 KM, do sada neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

kriv je

1. što je:

dana 11.8.2022.g. oko 10,45 sati ispred zajedničke porodične kuće u O., u Ul. …, kada je vidio da se njegova sestra S.L., nakon kraće verbalne rasprave zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa, trčećim korakom niz navedenu ulicu udaljava od kuće, noseći njegov kofer s alatom u rukama, potrčao za njom i kada ju je sustigao, svjestan da nasiljem ugrožava tjelesnu cjelovitost člana svoje porodice, što je i htio, rukama je uhvatio za ramena i oborio na zemlju, a potom je kleknuo na nju tako što ju je svojim koljenom i svom težinom svog tijela pritisnuo na tlo u predjelu njenih leđa i onemogućio je da ustane i pomjera se, te je rukom straga nasilno vukao za kosu, ne obazirući se na njene pozive u pomoć i riječi da je pusti, te je tako držao pritisnutu na tlu sve do dolaska policijskih službenika, a od kog pada na tlo i sraza tijela sa šljunčanom površinom, te tangencijalnim povlačenjem oštećenih regija po podlozi je S.L. zadobila lake tjelesne povrede u vidu oguljotine lijeve podlaktice, oguljotine i krvnog podliva desne podlaktice, oguljotine desnog ramena, što je kod S.L. izazvalo i osjećaj ugroženosti i straha za vlastiti život, te bol u predjelu vrata,

dakle, nasiljem ugrozio tjelesnu cjelovitost člana svoje porodice,

čime je počinio kazneno djelo Nasilje u porodici iz čl. 222. st.1. Kaznenog zakona FBiH

2. što je:

dana 11.8.2022.g. oko 10,45 sati u blizini zajedničke porodične kuće u O, u Ul. …, nakon što je njegova majka M.L., sa kojom živi u zajedničkom domaćinstvu na navedenoj adresi, vidjela da je trčećim korakom sustigao svoju sestru S.L., oborio je na tlo i pritisnuo na zemlju koljenom i težinom svog tijela u predjelu njenih leđa, pritom je držeći rukom za kosu, pa kada im je M.L. prišla sa namjerom da ih razdvoji, Z.L. se pridigao a držeći i dalje S.L. na tlu, svjestan da nasiljem ugrožava tjelesnu cjelovitost člana svoje porodice s kojim živi u zajedničkom domaćinstvu, što je i htio, lijevom nogom udario M.L. u predjelu stomaka i tako joj nanio laku tjelesnu povredu u vidu nagnječenja i krvnog podliva prednje trbušne stijenke,

dakle, nasiljem ugrozio tjelesnu cjelovitost člana svoje porodice sa kojim živi u zajedničkom domaćinstvu,

čime je počinio kazneno djelo Nasilje u porodici iz čl. 222.st.2. u vezi sa st. 1. i čl. 54. Kaznenog zakona FBiH,

pa Sud optuženom Z.L. na temelju čl. 7., 42., 49. st. 1. Kaznenog zakona F BiH, za kazneno djelo Nasilje u porodici iz čl. 222. st.1. Kaznenog zakona FBiH opisanog pod točom 1. izreke presude utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca, a za kazneno djelo Nasilje u porodici iz čl. 222. st.2. u svezi sa st.1. Kaznenog zakona FBiH opisanog pod točom 2. izreke presude utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te mu primjenom čl. 54. st.1. i st. 2. t. „b“, čl. 60. st. 2. i čl. 62. st. 1., 2. i 3.Kaznenog zakona F BiH i z r i č e

UVJETNU OSUDU

kojom se optuženome Z.L. utvrđuje jedinstvena kazna zatvora u trajanju od od 4 (četiri) mjeseca, koja se neće izvršiti ako optuženi u roku od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 202. st. 1. a u svezi sa čl. 199. st. 2. točka „a“ i „g“ ZKP-a FBiH, optuženi Z.L. je obvezan da na ime naknade troškova kaznenog postupka plati iznos od 251,81 KM, te paušal u iznosu od po 100,00 KM u roku od 15 dana.

Na temelju članka 212.st.3. ZKP-a F BiH oštećene S.L. i M.L. se upućuju da imovinsko pravni zahtjev u cijelosti mogu ostvariti u parničnom postupku.

II OPTUŽENA: S.L., kćerka N. i majke M., dj. U., rođena ….g. u O., s boravištem u U. … Nj. i u O.. Ulica …, po narodnosti Hrvatica, državljanka BiH, JMB: …, pismena sa završenom SSS, po zanimanju trgovac, neudana, nema djece, po izjavi srednjeg imovnog stanja, suvlasnica na obiteljskoj kući i osam duluma zemlje sa ¼, zaposlena, izdržava se od plaće u mjesečnom iznosu od 2.000 Eura, neosuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak,

kriva je

što je: dana 11.8.2022.g. oko 10,45 sati u O., u Ul. …, u blizini zajedničke porodične kuće, nakon verbalne rasprave zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa, a nakon što ju je Z.L. sustigao, kad je bježala s njegovim koferom alata u rukama, svjesna da ga može lako tjelesno povrijediti, što je i htjela, zamahnula šakom u kojoj se nalazio svežanj ključeva i istim udarila po licu svog brata Z.L. i tako mu nanijela lake tjelesne povrede u vidu oguljotina kože desnog obraza,

dakle, drugog lako tjelesno povrijedila,

čime je počinila kazneno djelo Laka tjelesna ozljeda iz čl. 173.st.1. Kaznenog zakona F BiH

pa sud optuženoj S.L. za počinjeno kazneno djelo Laka tjelesna ozljeda iz članka 173.st.1. Kaznenog zakona Federacije Bosne primjenom navedenih zakonskih odredbi a na temelju čl. 7., čl.42., čl. 49.st.1., čl.60. st.2. i čl. 62. st.1., st.2. i st.3. Kaznenog zakona F BiH i z r i č e

UVJETNU OSUDU

kojom se optuženoj S.L. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca koja se neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 202. st. 1. a u svezi sa čl. 199. st. 2. točka „a“ i „g“ ZKP-a FBiH, optužena S.L. je obvezna da na ime naknade troškova kaznenog postupka plati iznos od 251,81 KM, te paušal u iznosu od po 100,00 KM u roku od 15 dana.

Na temelju članka 212.st.3. ZKP-a F BiH oštećeni Z.L. se upućuje da imovinsko pravni zahtjev u cijelosti može ostvariti u parničnom postupku.

O b r a z l o ž e nj e

Kantonalno tužiteljstvo Posavskog kantona Orašje je dana 07.06.2023.g. ovome Sudu podnjelo optužnicu pod brojem T02 0 KT 0008362 22 od 06.06.2023.g., protiv optuženog Z.L., sina N., iz O., Ulica ..., zbog kaznenog djela Nasilje u porodici iz čl. 222. st.1. Kaznenog zakona Federacije F BiH i kaznenog djela Nasilje u porodici iz čl. 222.st.2. u vezi sa st. 1. i čl. 54. Kaznenog zakona Federacije F BiH i protiv optužene S.L., kćerke N., s sa boravištem u U., … Nj., zbog kaznenog djela Laka tjelesna ozljeda iz člana 173. st.1. Kaznenog zakona Federacije F BiH, a koja optužnica je od strane suca za prethodno saslušanje potvrđena dana 05.07.2023.g.

Na ročištu o saslušanju optuženih održanog dana 01.09.2023.g. optuženi Z.L. i S.L. su se izjasnili da se ne osjećaju krivim za predmetna kaznena djela, te je na temelju čl. 244.st.4. ZKP-a F BiH predmet dostavljen sucu radi zakazivanja glavne rasprave.

Na glavnoj raspravi održanoj dana 05.07.2024.g. tužitelj je precizirao činjenični opis Kaznenog djela Nasilje u obitelji iz čl.222.st.1, koji je točkom 1. predmetne optužnice stavljen na teret optuženom Z.L. i to na način da je činjenični opis istoga u 6., 7., 8., 9. i 10. redu a koji glasi : „te je pritisnuo uz tlo oslanjajući se koljenom i svom težinom svog tijela u predjelu njenih leđa i vukući je rukom za kosu, uslijed čega je imenovana zadobila lake tjelesne povrede u vidu oguljotine lijeve podlaktice, oguljotine i krvnog podliva desne podlaktice, oguljotine desnog ramena i oguljotine nosnog predvorja s krvarenjem“, zamijenio riječima: „od kog pada na tlo i sraza tijela sa šljunčanom površinom je S.L. zadobila lake tjelesne povrede u vidu oguljotine lijeve podlaktice, oguljotine i krvnog podliva desne podlaktice, oguljotine desnog ramena i oguljotine nosnog predvorja s krvarenjem, a potom je kleknuo na nju tako što ju je svojim koljenom i svom težinom svog tijela pritisnuo na tlo u predjelu njenih leđa i onemogućio je da ustane i pomjera se, te je rukom straga nasilno vukao za kosu, ne obazirući se na njene pozive u pomoć i riječi da je pusti, te je tako držao pritisnutu na tlu sve do dolaska policijskih službenika, što je kod S.L. izazvalo i osjećaj ugroženosti i straha za vlastiti život, te bol u predjelu vrata“.

Očitujući se na izmjenjenu optužnicu branitelj optuženog je tražio dodatno vrijeme za pripremu obrane navodeći da mu je isto potrebno kako bi se, preslušavanjem CD-a sa glavne rasprave, ponovno upoznao sa cijelim dokaznim postupkom, posebice iskazom svjedoka I.B., nakon čega bi eventualno saslušanje istog predložio kao dodatni dokaz i to na okolnosti da se očituje da li je čuo da je S.L. zvala u pomoć, a kojem zahtjevu sud nije udovoljio. Naime, usporedbom ranijeg i izmijenjenog činjeničnog opisa predmetnog kaznenog djela nedvojbeno je da je izvršena kako korekcija redoslijeda opisanih radnji, tako i detaljniji opis istih, ali da predmetne radnje nisu suštinski mijenjane, zbog čega sud nije dozvolio odlaganje glavne rasprave radi pripreme obrane optuženog Z.L. tim više što je branitelj odlaganje tražio radi eventualno ponovnog saslušanja svjedoka I.B. a na okolnosti da li je čuo da je optužena S.L. zvala u pomoć i govorila da je Z.L. pusti, a o kojim okolnostima se je isti već izjasnio u svom iskazu navodeći da se je, čim je vidio da je S.L. pala, a dok optuženi Z.L. još uvijek nije bio stigao do nje, on okrenio i otišao, jer ga je sve šokiralo i jer mu je bilo neugodno, te je isto tako izjavio da nije čuo da S.L. zove u pomoć. Dakle, isti je iskazao da uopće nije ništa vidio niti čuo o dijelu događaja kad je optuženi Z.L. oborio S.L. odnosno kad je ista zvala u pomoć. Sud je cijenio neopravdanim i traženje branitelja da se glavna rasprava odgodi kako bi se mogao očitovati o izmjenjenoj optužnici, jer se mora upoznati sa cijelim spisom i sadržajem iskaza svih saslušanih svjedoka, posebice svjedoka I.B. Naime, na glavnoj raspravi održanoj dana 03.05.2024.g. sud je sa strankama, radi ekonomičnosti postupka, obzirom da se optužena S.L. nalazi u inozemstvu, dogovorio dva termina održavanja glavnih rasprava i to 04.07 i 05.07.2024.g., dok je na glavnoj raspravi održanoj dana 04.07.2024.g. sud ukazao strankama da se pripreme za iznošenje završnih riječi, kako se postupak ne bi odugovlačio, a što pak znači da se je branitelj svakakao trebao upoznati sa izvedenim dokazima, bez obzira na precizirani činjenični opis predmetnog kaznenog djela. Zbog svega navedenog sud smatra da je zahtjev branitelja za odlaganje glavne rasprave bio usmjeren na odugovlačenje postupka, a u prilog kojem zaključku suda govori i činjenica da se je branitelj u završnoj riječi osvrnuo na ocjenu svih izvedenih dokaza.

Tužitelj je u završnoj riječi izjavio da smatra da je nakon okončanog dokaznog postupka dokazao sve činjenične i pravne navode optužnice od 06.06.'23. godine koja je u pogledu tačke 1 izmjenjena 05.07.2024.godine odnosno da je dokazao da su optuženi počinili kaznena djela koja su im predmetnom optužnicom stavljena na teret, odnosno da je optuženi Z.L. počinio dva kaznena djela nasilje u porodici u stjecaju i to jedno prema majci M.L. s kojom je u to vrijeme živio u zajedničkom domaćinstvu a drugo prema svojoj sestre S.L., koja je samo povremeno dolazila, pa je tužilaštvo ocijenilo da se ona ne može smatrati članom zajedničkog kućanstva, članom porodice koji konstantno živi u zajedničkom kućanstvu. Pojašnjava da nije sporna činjenica među strankama da je do ovog problema došlo zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa oko parkiranja vozila, da je to bio uzrok svih ovih problema, prvo verbalnih sukoba, nesuglasica, što se vidjelo na video nadzoru, te između Z.L. i S.L. dolazi do odgurivanja, nakon čega S.L. uzima kutiju s alatom, udaljava se trčećim korakom od kuće, a Z.L. za njom trči, da je činjenica da je S.L. imala, a što se i na snimku vidi, izvjesnu prednost, ali da tužiteljstvo smatra da je Z.L. ipak sustigao S.L., jer je ona kao što je iz dokaza vidljivo bila u nekim papučama, znači nije mogla postići tu brzinu koju je mogao Z.L., obzirom da je bio u cipelama, policijska je odora u pitanju, pa je brži, te fizički spremniji od nje, da je revoltiran time da ona uzima njegov alat, jer je on smatrao da ona to njemu otuđuje i da to ona nema pravo, da je sustiže, obara i tada ona dobija ove povrede uslijed tog pada i sraza tijela sa šljunčanom površinom zadobija lake tjelesne povrede, na čije okolnosti mehanizma nastanka je tužilaštvo saslušalo vještaka medicinske struke koji je potvrdio da je to jedan od mogućih načina za dobijanje ovih povreda, jedino što vještak nije potvrdio nastanak oguljotine nosnog predvorja s krvarenjem na spomenuti način, ali da je tužiteljstvo to ostavilo u činjeničnom otpisu, jer S.L., a što se na vidi na snimku, nije imala tu povredu kad je krenila da trči, znači očigledno je ta povreda posljedica radnji Z.L., jer ista ovo krvarenje iz nosa ima tek nakon fizičkog kontakta od strane Z.L., da tužiteljstvo smatra da je to ili od pritiska kako je optuženi kleknuo na nju ili od opiranja, ili čak možda od dodira pri tlu. Također navodi da iz izjava svjedoka proizilazi da je optuženi kleknuo na S.L. svom težinom svog tijela, znači koljenom je pritisnuo uz čvrstu zemljanu površinu, da ju je držao za kosu, da ju je držao za ruku i da je imao namjeru da je tako onemogući da se pomjera, da ustane, te je tako držao sve do dolaska policijskih službenika. Također navodi da tužiteljstvo smatra da je dokazano da je optuženi nanio povrede i M.L., svojoj majci, jer je logično za svakog roditelja da, kad vidi ovakvu situaciju svoje djece ne da napada jedno dijete nego da nastoji da ih razdvoji, znači smatra da M.L. na licu mjesta prilazi upravo s namjerom da razvoji svoju djecu da spriječi daljnji sukob. Ističe da nijedan dokaz nije potvrdio da je ona išla s namjerom da Z.L. udari ili da čak raspiruje i nastavi taj fizički sukob, da je očigledno njena namjera bila, po stavu tužiteljstva, da ih razdvoji, da je tada Z.L. udara nogom, namjerno svjesno i voljno s ciljem da nanese povrede, znači udara je u predjelu stomaka i nanosi ovu ovakvu tjelesnu povredu koja je također utvrđena od strane vještaka medicinske struke . Naglašava da optuženi Z.L., iako je bio u policijskoj uniformi, postupa kao građanin, to jest on je građanin i on zna da su to članovi njegove porodice, jer je on zbog privatnih razloga dolazi na lice mjesta, zna da se radi o njegovoj garaži, smatra da one tu ne treba da parkiraju, sve su to njegovi privatni razlozi zbog kojih on dolazi, a sam je rekao da ide na pauzu, znači u tom trenutku treba zaboravit to njegovo svojstvo policijskog službenika, u to vrijeme on je obični građanin, svjestan je porodičnih problema, svjestan je da je to njegova sestra, svjestan je da je to njegova majka, također svjestan je da je dosta od njih fizički spremniji, dosta kurpulentniji, a to govori o njegovom umišljaju, nakon što je ajde da kažemo zadobio udarac od strane S.L. on je taj daljnji sukob mogao jednostavno tad prekinuti i pozvati policiju, al ne, on se odlučuje upotrebom fizičke sile nju oboriti na tlo, pa je pritišće, pa drži, znači izaziva tu nepotrebnu patnju, jer zna da pritiskom svojom težinom tijela uz čvrstu podlogu izaziva nepotrebnu patnju, iako nije imao potrebe da tako postupa, znao je da mu je to sestra da nije neki osumljičeni zatečen u učinjenju kaznenog djela, znači svjesno ide s ciljem fizičkog ozljeđivanja, napada na telesnu cjelovitost kako prema S.L. tako prema M.L. Što se tiče S.L., odnosno radnje koja se njoj stavljaju na teret tužiteljstvo također smatra da je i te navode dokazalo, jer je ona imala motiv za ulazak u sukob, da se je na snimku vidjelo na neki način verbalno ulazi u taj duel, da je držala ključeve, a što je i sama rekla, da taj dio koji se ne vidi nije baš da se slučajno ne vidi, a činjenica jeste da policija nije izuzimala snimke nego je selektivno snimak dao upravo optuženi Z.L., policijski službenici su postupali tako kako su postupali, da se može razumjeti da je optuženi komandir, da postoji neka vrsta poštovanja, straha il šta već, ali da je istraga nešto drugo. Smatra da je S.L. imala zbog svega motiv da nanese povredu, jer je i sama bila povređena, znači da je zamahnula rukom u kojoj je držala svežanj ključeva s namjerom da tjelesno povredi Z.L. i da mu je znači tom prilikom nanijela povredu, a što je vještak i potvrdio navodeći da je najvjerovatniji način nastanka te povrede upravo zamah rukom u kojoj se nalazi svežanj ključeva, obzirom na položaj tih ogrebotina, način kako su one postavljene. Što se tiče svjedoka smatra da sud I.B. ne bi trebao pokloniti nikakvu vjeru, jer je svjedok nastojao da bude neutralan, njegova izjava je potpuno konfuzna, da navodi da jest vidio, pa nije vidio, pa nije bio blizu, pa nije čuo i tako dalje, da se isto odnosi i na M.S., da je to policijski službenik koji iz straha ili poštovanja prema tad nadređenom nije htio da se odluči, pa je uložena njegova izjava. Dodaje da svjedok S.H. potvrđuje da je vidio kako je optuženi kleknuo na S.L. i tako je držao do dolaska policijskih službenika, te smatra da se njegovom iskazu može pokloniti vjera. Što se tiče M.L. ističe da je tužilaštvu sporno da li je ona baš u trenutku kad su oni potrčali izašla i sve to vidjela, jer na snimku se ne vidi da ona trči u tom trenutku kad trče i svi oni, ali smatra da jeste došla naknadno, a što su rekli i svjedoci, da je mogla, da vidi taj dio događaja, ne u samom startu, ne samo trčanje, tako da tom dijelu njena izjava i po stavu tužiteljstva ne stoji odnosno ne može joj se pokloniti vjera ali sve ostalo što je ona svjedočila šta je zatekla i da je njen cilj bio da ih razdvoji a ne da učestvuje u fizičkom sukobu. Nadalje navodi da smatra da sud treba pokloniti u cijelosti vjeru nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke, te da su izvedenim dokazima uključujući medicinsku dokumentaciju, dokazali sve činjenične i pravne navode optužnice, pa sudu predlaže da optužene oglasi krivim i izrekne sankciju u skladu sa zakonom, da pritom cijeni da jedan i drugi optuženi ranije nisu osuđivani, zbog čega se je tužiteljstvo opredjelilo za kazneni nalog, koji optuženi nisu prihvatili, a u kojem su sami predložili uslovnu osudu u vidu neke vrste podjednake odgovornosti S.L. i Z.L. Što se tiče otežavajućih okolnosti na stranu Z.L. smatra da se treba cijeniti upornost koju je pokazao u činjenju djela i prema majci i prema sestri, jer je on dosta od njih fizički jači, kurpulentniji, spremniji, obučen za te vrste učešća u obrani i napada, što u ovom slučaju nije trebao primijeniti, jer one nisu nikakve osumnjičene nego članovi njegove porodice.

Christian Oršolić, branitelj optuženog Z.L. je u završnoj riječi izjavio da temeljem provedenih dokaza, obrana optuženog Z.L. smatra da nisu dokazani navodi optužbe koji mu se stavljaju na teret, da prvo što može reći je da smatraju da radnje koje se stavljaju na teret optuženom ne mogu biti kvalificirane kao radnje nasilja u obitelji iz više razloga, da je jedan od razloga to što Z.L. ne živi u zajedničkom obiteljskom domaćinstvu ni sa majkom ni sa sestrom, da jeste činjenica da oni žive u istom dvorištu, u istoj zgradi, ali ne kao obitelj, da su to jednostavno dva razdvojena domaćinstva koja najmanje u vrijeme ovog spornog događaja ne funkcioniraju kao jedna obitelj. Nadalje navodi da s druge strane, nasilje radi nasilja može kvalificirati kazneno djelo nasilja u obitelji, da se ovdje definitivno nije dešavalo nikakvo nasilje radi nasilja nego je sve imalo svoj povod, razlog i uzrok, da je isto tako činjenica da se događaj nije desio niti u zajedničkom dvorištu niti ispred zajedničkog dvorišta nego u sledećoj faktički ulici u kojoj se dešavaju inkriminirane radnje, da stoga ne mogu biti nikako suglasni sa pravnom kvalifikacijom predmetnog djela, koje se stavlja na teret prvooptuženom. Ukazuje da im dodatnu nejasnoću sljedeća stvar tj. ako je tužiteljstvo smatralo da postoji nasilje Z.L. prema S.L. kako onda nije smatralo da postoji nasilje S.L. prema Z.L., temeljem čega je Z.L. na teret stavljano kazneno djelo nasilja u obitelji, dok je S.L. stavljeno kazneno djelo lake tjelesne ozljede, a sve okolnosti su iste, događaj je jedan i ovakve kvalifikacije smatraju apsolutno neprihvatljivim. Što se tiče samih činjenica navodi da će ponovno krenuti od tvrdnje da se događaj nije desio ispred zajedničke porodične kuće, da je verbalnog sukoba bilo jeste bilo sukoba, da nema nijednog dokaza koji bi potvrdio navode da je Z.L. sustigao i oborio sestru, da ju je uhvatio s leđa za vrat oborio je na zemlju i da je ona uslijed tog događanja zadobila određene ozljede, da nema dokaza da je s namjerom postupio kada je u pitanju inkriminacija prema majci, da je svjesno i namjerno istu ozljedio. Dodaje da su o ovim činjenicama svjedočili i određeni svjedoci, smatra čak dokazanim suprotnu činjenicu a to je da je S.L. sve svoje ozljede zadobila prilikom pada trčeći po asvaltu i nastojeći skreniti da li u lijevu ili desnu stranu što također nije dokazano prilikom čega se okliže na nanose šljunka i pijeska na tom travnatom križanju i pada i tangencionalno klizi po hrapavoj podlozi i zadobija oguljotine podlaktica ramena a sve te ozljede upravo odgovaraju i logične su u ovakvom razvoju događaja. Potpuno je neobjašnjivo na koji način, a najposlije nije ni dokazivano na koji način su ove ozljede mogle nastati uslijed činjenice da Z.L. kako sam kaže hvata S.L. za ramena, pritišće prema zemlji, pušta je na zemlju i fiksira je na zemlji. Takva vrsta ozljeda dakle nije mogla nastati apsolutno na ovaj način. U tom slučaju moglo je nastati nekakvo nagnječenje ili bilo što drugo međutim to se nije desilo. Ukazuje da, na današnja pitanja, a što potvrđuje i medicinska dokumentacija, sama oštećena S.L. kaže da nema ozljede na leđima, kaže da nema ozljede na glavi u predjelu vlasišta, a iz ovoga što smo čuli tijekom ove glavne rasprave evidentno je da je upravo u tim dijelovima tijela djelovao Z.L. prema njoj nastojeći je fiksirati i ne dopustiti joj da ustane, da se temeljem tih činjenica može samo izvući zaključak koliku je tu u kakvom intenzitetu silu primjenio Z.L., pa ona nije zadobila ozljede u tim zonama na kojima je doista djelovao da bi se njena agresija smirila, da se je po navodima tužiteljstva Z.L. trebao povući, da je trebao pobjeći, da je trebao ne zna što napravit, ali da obrana drži to apsolutno neprikladno, jer svatko ima pravo na obranu, na nužnu obranu, svako ima pravo u ovakvim okolnostima zaštiti svoju imovinu, svako ima pravo u tom slučaju na samopomoć, koja je srazmjerna ugroženom sredstvu i ugroženoj imovini, tako da smatra da taj dio dokaza je potpuno irelevantan za ovaj postupak. Dodaje da se iz cijele ove priče može zaključiti da je Z.L. postupao isključivo radi zaštite vlastitog integriteta i u namjeri odbijanja protupravnih napada. Dakle, prvi biva napadnut, zamahom ruke u kojoj se nalazi svežanj ključeva, prvi biva ozlijeđen, nakon čega primjenjuje svoje vlastite sposobnosti koje je očito stekao kao dugogodišnji policajac, završava protupravnu radnju bilo čiju u tom momentu, poziva policiju i ljudi dalje rade svoj posao. Nije se pomaknuo s mjesta gdje se nalazio pored ograde i pored ceste, na njega tu u kasnijem dolasku nasrće majka od koje se također mora braniti i to je uspio i stavlja mu se na teret da je on bio nasilan u tom momentu. Za obranu je to apsolutno nepojmljiva stvar. Svjedok očevidac tvrdi da je vidio kad S.L. pada na cesti, svjedok očevidac tvrdi da je bio udaljen 5-6 metara Z.L. od momenta i mjesta gdje S.L. pada, a evo tužiteljstvo ga danas proglašava nevjerodostojnim. Međutim, s druge strane osim suprostavljenih iskaza, nema samih optuženika, nema niti jednog drugog validnog dokaza iz kog se može stvarno izvući ispravan zaključak bar po stranu obrane i siguran zaključak. Ukazuje da ono što se vidjelo na video snimci jasno ukazuje u kojoj distanci se nalaze Z.L. i S.L. kada kreće S.L. u bijeg sa alatom, da u dužini od 40 metara, da u toj dužini niko ne može stići nekoga ko ima prednost skoro pola tog puta odnosno 20 metara, da to teorije nema, da bi se jedino moglo stići dijete koje ne zna hodat, da je zbog svih ovih dvojbi, nedokazanih, suprotnih tvrdnji optuženika, obrana prvooptuženog upravo da bi se raščistile sve te dvojbe, predlagala rekonstrukciju, ali da je ovaj dokaz obrane odbijen a njime bi se dobilo u najmanju ruku nekoliko kvalitetnih podataka, tj. dobili bi točnu distancu gdje se je u momentu S.L. odlaženja od sporne kapije nalazio Z.L., koliko on mora metara proći do mjesta odakle je krenula S.L., koliko je od tog mjesta udaljenost do mjesta pada S.L., koliko je to udaljenost do ruba ograde gdje se kasnije nalaze Z.L. i S.L. i tad bi zakoni fizike kazali da li su te neke relacije uopće moguće. Međutim, svi ovi elementi su ostali potpuno nedokazani. Kada se uzmu u razmatranje navodi vještaka medicinske struke doktora Blažanovića i kada se uzmu u razmatranje vrsta i karakter ozljeda koje su zatečene na S.L. jedini ispravan zaključak je da je tu bilo kako doktor kaže tangencijalnog povlačenja dakle klizanja tijela po hrapavoj podlozi. Branitelj nadalje navodi da je jedini način da se to u konkretnom slučaju desi je pad na cesti ili pored ceste. Dakle, uzročnikom navedenih ozljeda nije optuženi Z.L. Isti vještak je kazao da navodno bilo kakvih ozljeda u zoni vrata nema, jer nisu prihvatljive u sudskom medicinskom smislu i nema ih objektivno upisanih u medicinskoj dokumentaciji. Dakle, za sud i za obranu takve ozljede ne postoje. Činjenica nepostojanja ovih ozljeda jasno ukazuje i na određeno lažno iskazivanje pojedinih osoba saslušanih u ovom postupku, da stoga mora ukazati na iskaz M.L., koja kaže da S.L. bježi sa koferom, da je ona na putu, a na video snimci se vidi da kad S.L. bježi s koferom, da je M.L. u kući, dakle laže, jer video snimak očigledno to govori. Nadalje navodi da M.L. kaže da je Z.L. uhvatio S.L. za vrat, ali da ona to nije mogla vidjeti ni pomoću trikova, jer je nema ni blizu, dakle opet M.L. laže, da M.L. navodi da je tu bila S.H., S.H. snaha i tako dalje i tako dalje, a nitko od ovih svjedoka očevidaca nije saslušan, njihove iskaze ne znamo, ne znamo zašto nisu saslušani tako da ni ovom ne možemo uopće pokloniti vjeru, da je posebice interesantna stvar kad M.L. kaže da je vidjela na vratu plave fleke kod S.L. i ona mi je to pokazala odmah u Domu zdravlja, a isto je morao primjetiti i vidjeti doktor koji je ordinirao, te da je nevjerojatna stvar da nijedan od liječnika koji je ordinirao to nije primjetio, da iz iskustva pred ovim sudom zna kako i nastaju, pa bi evo kao branitelj mogao kazati da niti M.L. niti doktor koji je prvi ordinirao u O. u Domu zdravlja možda i nisu mogli vidjeti podlive, jer nije prošlo dovoljno vremena da se isti ostvare, dakle da se ukažu, ali je nemoguće da te krvne podlive nije vidio doktor u S.B. koji je radio dalje, jer je on ordinirao tek nakon nekog vremena, što jasno upućuje da to nije ni postojalo. S druge strane M.L. kaže da kod Z.L. nije vidjela ozljede, ali istina kaže da nije vidjela ni njegovo cijelo lice što nas upućuje da ne možemo zaključiti da je tvrdila da on nema ozljede. Dodaje da je kao branitelj pregledao detaljno snimku i kada se pogleda ona snimka i protok vremena, i uzme u obzir mogući put pod eventualnih 40 metara, jasno je da M.L. na licu mjesta nema jako puno vremena, da se 40 metara pretrči u najgorem slučaju za 10 sekundi a M.L. se u tom vremenu ni ni ne pojavljuje u kadru da izlazi iz dvorišta, što znači da M.L. u tom slučaju sve što veli o samom događaju ne govori istinu, jer ništa nije mogla vidjeti. Dodaje da osoba kojoj se može također vjerovati u ovom slučaju je S.H. koji kaže da vidi kad Z.L. drži S.L. i telefonira, da taj svjedok isto tako kaže da je vidio Z.L. lice i da je vidio ozljede, tri ili više parnica po licu, te da su I.B. i M.S. svjedočili kako je tužitelj rekao, tj. da su I.B. i M.S. dosta konfluzno svjedočili, ali da su njihovi iskazi iz istrage uloženi u sudski spis, tako da se u tom slučaju, obzirom na protok vremena, mora vjerovati njihovim iskazima danim tijekom istrage., a koji iskazi su u tom dijelu poprilično jasni. Dodaje da su iskazi optuženih, koje su davali i u svojstvu oštećenih i u svojstvu svjedoka potpuno kontradiktorni i suprotni tako da obrana prvooptuženog nema čak ni potrebu pored svih drugih dokaza zasnivati stavove obrane na iskazu prvooptuženog, iako su se danas detaljno čula sva pojašnjenja koja su nas interesirala i iz tih pojašnjenja se moglo zaključiti da nije bilo niti namjere, niti volje za nanošenje štete i ozljeda prema bilo kome, nego je cijeli događaj prouzročen u djelu koji se tiče obrane vlastitog integriteta i sprečavanja napada na samog sebe, a na što kako optuženi Z.L. ima potpuno pravo i to mu pravo nitko ne može oduzet. Branitelj se osvrće i na navodnu ozljedu nosa gdje je vještak rekao da nije mogla nastati na način opisan optuženjem, jer se radi o unutarnjoj ozljedi, dakle, ozljedi nutarnjih struktura nosa, gdje ni na koji način nije moglo u ovakvom opisu događaja doći do djelovanja samog optuženika. Dakle temeljem svega što je rekao ukazuje da obrana Z.L. smatra da isti nije kriv i misli da će i sud doći do istog ovog zaključka, te predlaže da se u odnosu na Z.L. donese jedina pravična presuda, a to je da se isti oslobodi bilo kakve odgovornosti za inkriminacije koje mu se stavljaju na teret.

Optuženi Z.L. je u završnoj riječi naveo da su nesporne činjenice koje su ovdje utvrđene, da je cijela ova situacija odnosno konflikt započeo inicijativom odnosno protupravnim radnjama S.L. i M.L., da su one vođene mržnjom, pohlepom, inatom, netrpeljivošću, započele su niz konflikata u pravcu njega i njegove obitelji. Međutim, pojašnjava da je netrpeljivost počela i ranije kada su željele da ga isteraju iz kuće, a kada u svom naumu nisu uspjele, onda su sačekale pogodan trenutak da izazovu konflikt a što se i desilo dana 11.08.2022.godine, da dokazi obrane ukazuju na to da su sve konfliktne situacije izazvale S.L. i M.L., da prvi konflikt izazivaju kada mu se putem poruka prijeti da moram naći rješenje za parkiranje inače neće biti dobro po njega, da drugi konflikt izazivaju kada pokušavaju da preuzmu njegovu drvenu garažu na očevini parkiravši svoje vozilo u njoj, da treći konflikt izazivaju kada ga se verbalno napada, prijeti, vrijeđa i unosi u lice u dvorištu kuće od strane S.L., da četvrti konflikt izazivaju kada S.L. otuđuje njegov alat i udaljava se sa njim, da peti konflikt izazivaju kada ga S.L. napada i tjelesno ozljeđuje, a šesti kada ga majka napada dok drži S.L. na zemlji čekajući policiju. Znači svih šest incidenata su započele njih dvije, a njegove su reakcije odnosno poduzete radnje bile u zakonskim okvirima i bile su samo reakcija na njihove inicirane konflikte, a da su ga htjele isprovocirati dokazuje i izjava A.B. Dodaje da je sve odgovore na njihove napade držao u okviru zakona, da je, kada se pogledaju detaljno video zapisi, očigledno da se ovako kako M.L. a pogotovo S.L. ne ponaša žrtva, tako se ponaša nasilnik što S.L. i jeste, a što mogu potvrditi mnogi pa i njegova starija sestra S.L.1 sa kojom također nije u dobrim odnosima. Pojašnjava da, nakon parkiranja svog vozila u njegovu garažu i nakon što je pokušala da otuđi njegov alat, kojom se prilikom spotakla, pala, ozlijedila i osramotila, nije znala šta će od bijesa, nego ga je fizički napala, a poslije je izmislila priču da ju je on gurnuo a sve sa ciljem da mu naudi, što je uspjela. Ukazuje da su svojim lažima S.L. i M.L. naštetile njegovoj časti, ugledu, profesionalnoj karijeri, naštetili su njegovoj obitelji, da S.L. nema obzira prema nikome, da je osvetoljubiva i beskrupulozna u svojim postupcima. Dodaje da se, nakon gore opisane situacije majka i sestra dogovaraju da mu naude i slažu istovjetnu poluistinitu priču koju poslije daju prilikom saslušanja. Ponavlja da je bio fizički napadnut, da je njegovo legitimno i zakonsko pravo da se u toj situaciji brani, jer je zaista bio u situaciji nužne obrane u cilju zaštite svog tjelesnog integriteta, da je S.L. počinila kazneno djelo fizičkim napadom na njega, što je uvidjelo i tužiteljstvo podignuvši optužnicu protiv nje, a koju je sud i potvrdio, a da je on, dok se je branio od nje, primijenio najmanju moguću silu. Ukazuje da je bio u odori policijskog službenika, da se je ponašao sukladno pravilima službe, da su njegove radnje bile odmjerene, da nije bilo primjene prekomjerne sile, da mu je ona pružala aktivan otpor, da ju je on držao na tlu da ne bi sebe ili njega ponovno ozlijedila, da je nakon toga odmah nazvao policiju i predao im osobu koja ga je napala, te da su ovakve radnje od strane njega bile u okvirima zakonskim sve do jedne, da se može reći da tada, iako je bio u službi, u tom trenutku nije obavljo poslodavske dužnosti, ali da jeste bio u odori i čovjek se ne može samo tako isključiti sad sam policajac a sad sam građanin. Navodi da ni medicinska dokumentacija i vještačenje nisu u skladu sa izmišljenom pričom S.L., da iz te dokumentacije, izjava očevidaca se može zaključiti kako je došlo do njenih ozljeda, da način na koji je pala S.L. mjenja u svojim iskazima, počevši od prvog iskaza do priče koju je dala prvom liječniku doktoru Dini pa sve do zadnjeg iskaza na ovoj raspravi, da je sudsko medicinski vještak doktor Blažanović više puta ponovio da su njene ozljede mogle nastati kao posljedica trenja odnosno povlačenja tijela od podlogu što je karakteristično kod pada tijela kojeg sila gura po podlozi u ovom slučaju asfalt, kamenje, trava, da ozljede vrata nisu ni evidentirane kod preliminarnog liječničkog pregleda, nit je tad uopće rekla liječniku da ju je navodno uhvatio za vrat i svom silom oborio na pod, da ju je uhvatio za vrat i tako bacio na pod bila bi potrebna velika sila i stisak šake a na vratu bi svakako bile vidljive ozljede u vidu ocrtavanja prstiju i hematoma što kod nje nije slučaj. Dodaje da S.L. navodi da su njoj njegove ozljede izgledale kao ogrebotine noktiju, međutim vještak doktor Blažanović je izjavio nakon što je izvršio uvid u foto dokumentaciju njegovih ozljeda da one više ukazuju na djelovanje oštrog mehaničkog predmeta poput svežnja ključeva nego na nokte. Dodaje da su obje izjave njegove majke kompromitirane drugim dokazima, da se na snimci jasno čuje kako mu glasno govori sa tonom punim mržnje neprijatelju i to više puta ponavlja, da se, dok to govori, ona nalazi u unutrašnjosti kuće u blizini nadzorne kamere 1 metar od nje, pa je njen glas toliko glasniji od drugih, da na video zapisu uopće nema jel se radi o starijoj osobi koja treba vremena da izađe iz sobe, pa iz hodnika, pa niz stepenište, pa po dužoj stazi do asfalta, da je nije bilo na asfaltu u vrijeme događanja potvrđuje i svjedok I.B. To sve ukazuje da je poslije izašla na sokak kada je on S.L. već bio stavio pod kontrolu, da su njene izjave date u istrazi pune neistina i kontradiktornosti i ona se kao svjedok kompromitirala, da ista u vezi njegovih ozljeda govori da mu nije vidjela cijelo lice jer je bio bočno okrenut u odnosu na nju, nakon toga govori da nije vidjela uopće ozljede, a poslije kad je došao kući sa lica mjesta da ih je vidjela. Dakle, odgovori su konfuzni, jer nije navikla da govori neisitinu, ali je pod uticajem kćerke morala, te da majka ne govori istinu kada je rekla da je pokušala da ga gurne sa sestre. Pojašnjava da su bili neposredno uz metalnu ogradu, da mu je prišla bočno i nije ga imalo gdje odgurnuti, pa ga je pokušala dva puta udariti, da se je, koliko je majka bila agresivna uvjerio i policijski službenik M.S. sa kojim je odbijala suradnju i nije pokazivala nikakav respekt prema odori. Dodaje da je bio prinuđen da se brani od svoje majke držeći S.L. na zemlji, a koja je pružala aktivan otpor, da je uspio, ne pomjerajući se s lica mjesta, da ispruži lijevu nogu na koju se je majka prilikom naleta na njega nabila, nakon čega ju je odgurnuo i to uz minimalnu silu, da sve ovo govori da je majka fizički napala na njega, s namjerom da ga fizički ozlijedi, kako je gore opisao a ne kako ona tvrdi. Dodaje da je njegova izjava točna, bez sumnje, da nije ništa skrivao ili prešućivao, da je ono što je uradio rekao, bez obzira da li je ta situacija povoljna ili nepovoljna po njega. Dodaje da je u svojim izjavama detaljno sve opisao, da se nije koristio lažima, obmanama kao suprotna strana, a što potvrđuju i svjedoci u svojim izjavama, da mu je žao što je bio uvučen u ovakvu situaciju i volio bi da se ona nikad nije desila, ali drugog izbora nije imao, da se je isključivo branio od agresije i napada drugih strana, da on nije nekakav manijak koji udara majku i sestru na cesti kako ga žele predstaviti M.L. i S.L., da je on uzoran policijski službenik već 22 godine sa besprijekornom karijerom, da je na licu mjesta napadnut, da se je tako i ponašao u skladu sa zakonom, da je primijenio najmanju moguću silu da bi se zaštitio, a da ga ovdje tužiteljstvo želi okarakterizirati kao obiteljskog nasilnika bez ijednog validnog dokaza, jer su priloženi dokazi neistinite izjave S.L. i M.L., čak i predložena medicinska dokumentacija nam govori da S.L. i M.L. govore poluistinu. Na kraju navodi da se nada da za ovaj časni sud nužna obrana nije samo slovo na papiru, da je njegova izjava točna i bez dvojbi zato što istina može biti samo jedna, da je u cijelom ovom slučaju on žrtva svoje majke i sestre, da je žrtva lažnih izjava S.L., M.L. i njihove zle naravi, da je žrtva stereotipa da je uvijek muškarac nasilnik, a da odgovorno tvrdi da nije odgovoran za ono što mu tužiteljstvo stavlja na teret niti po jednoj točki.

Odvjetnica Nada Milić, braniteljica optužene S.L. je u završnoj riječi izjavila da na osnovu svih provedenih materijalnih dokaza, izjava optuženih u svojstvu svjedoka i oštećenih, izjava saslušanih svjedoka posebno policajaca koji su došli na lice mjesta I.Š. i M.S., je evidentno da je dana 11.08.2022.godine oko 10 i 45 sati jedino počinjeno krivično djelo Nasilje u porodici stav 1 i 2 od strane prvooptuženog prema M.L. i S.L. kao majci i sestri optuženog, dok od strane S.L. nije nanesena nikakva tjelesna povreda Z.L. Navedeno potvrđuje nekoliko odlučnih činjenica prije svega činjenica da kompletna optužnica protiv S.L. se bazira na prijavi i izjavi Z.L. Nakon što mu je postala jasna težina njegovog učinjenog krivičnog djela koje se desilo za vrijeme radnog vremena, dok je radio kao policijski službenik odnosno kao policijski službenik je izvršio nasilje u porodici, isti je sačinio činjeničnu konstrukciju kojom sebe hoće da oslobađa od bilo kakve odgovornosti a teret isti prikazuje na optuženu, prikazujući svoje radnje kao radnje uobičajnog postupanja policijskih službenika. Dodaje da Z.L. ima očigledno privilegiran položaj u MUP-u potvrđuje činjenica da nije suspendovan uprkos tome što se protiv njega vodi krivični postupak zbog predmetnog krivičnog djela koji svakako najblaže rečeno šteti ugledu MUP-a, jer ako imamo situaciju da se policijski službenik na ovakav način odnosi prema majci i sestri i to prikazuje kao redovno i uobičajno postupanje policijskih službenika, onda su sasvim jasni razlozi zbog kojih se M.S. na primjer jedva ičega sjeća. Iako je zaista nelogično da mlad policajac izađe na lice mjesta na kojem je jedan od aktera njegov zapovjednik, koji mu daje zapovijed da sestru, koja je onesposobljena i vidno povrijeđena liši slobode, a da mu pritom ne gleda u lice ili da se teško prisjeća navedenog događaja. Međutim, iz izjave ovog svjedoka u konačnom je ipak vidljivo da nije uočio nikakvu povredu na licu Z.L. što s obzirom na opisan način nanošenja navodne povrede svežnjem ključeva u šaci, svakako ne bi bilo moguće, jer bi takve povrede bile veoma vidljive i s obzirom na oštrinu bilo kojeg ključa veoma je izvjesno da bi se radilo o ovakvim tjelesnim povredama. Da je kompletna priča o nanošenju lakih tjelesnih povreda samo iskonstruisana potvrđuje izjava M.L., S.L. koja je veoma detaljno opisala svaku pojedinost i čija izjava u potpunosti saglasna sa izjavom M.L. kao i izjavama saslušanih policajaca koji su došli na lice mjesta kao i sa materijalnim dokazima. Niko od njih nije vidio bilo kakvu povredu na licu Z.L. što ni logički ne bi bila moguća situacija da je povreda zaista u tom trenutku postojala, posebno imajući u vidu od strane policajaca opisan opis zatečenog stanja. Dodaje da su njihove izjave potpuno u suprotnosti sa izjavom svjedoka S.H. koji je pored ostalog naveo da je ogrebotina Z.L. krvarila, što dakle nije moglo ostati neprimijećeno od strane M.L. kao ni od policijskih službenika, koji sami po sebi nisu zainteresovani za ishod ovog spora, osim što je evidentno da im je bilo izuzetno neprijatno da svjedoče o događaju u kojem je optužen njihov zapovjednik, i kao takve su njihove izjave u pretežnom djelu objektivne. Pojašnjava da izjava svjedoka S.H. je suprotna čak i izjavi samog Z.L. i apsolutno je neistinita. Ukazuje da je optužena prigovorila nalazu i mišljenju vještaka Anti Blažanoviću od 01.10.2022.godine, jer je iz izjave saslušanog vještaka kao i navedenog nalaza i mišljenja jasno vidljivo da vještak nije neposredno pregledao optužene i oštećenu odnosno čuo njihova objašnjenja nastalih povreda, da za S.L. i M.L. ipak ima detaljan uvid u medicinsku dokumentaciju zbog čega se u ovom djelu njegov nalaz djelomično može i prihvatiti, ali da za Z.L. osim prijave kako je i navedeno i što je jedino i izvedeno kao dokaz nije imao ništa drugo niti ogrebotina i na koji način u prijavi je opisana ni po izgledu ni po površini, da bi se vještak uopšte mogao izjasniti kako je nastala ili mogla nastati. Dodaje da je teoretski moguće da je nastala na bilo koji od navedenih načina a isto tako kao što je vještak rekao mogla je nastati i samopovređivanjem, ako je Z.L. imao takve sklonosti ili takav interes u konkretnom postupku. U skladu sa svim napred navedenim prije postavljanja imovinsko pravnog zahtjeva braniteljica ističe da je i u današnjoj izjavi Z.L. potvrdio da u trenutku kada je držao S.L. pritisnutom uz tlo, za njega nije postojala nikakva opasnost od strane nje, a jasno je i logično da M.L. povrede, koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji, ni na koji način nisu mogle nastati, kako optuženi kaže nabijanjem na njegovu nogu odnosno tako što ju je on pokušavao navodno odgurnuti. Stoga posebno napominje da su se M.L. upravo posle ovog događaja kao i S.L. kad se nalazi u Bosni i Hercegovini morale iseliti iz njihove zajedničke porodične kuće, jer boravak u istoj nije bio moguć, što je ona istakla u svojoj izjavi. Imajući u vidu sve navedeno ističe da je jasno da tužilaštvo nije dokazalo da je S.L. nanijela bilo kakvu tjelesnu povredu prvooptuženom zbog čega predlaže da sud donese oslobađajuću presudu. S obzirom da je drugooptužena istovremeno oštećena i da je M.L. također oštećena i s obzirom da je ona njihov punomoćnik, u tom dijelu predlažem da sud obaveže Z.L. da nadoknadi u ukupnom iznosu od 3.000,00 KM a koja se odnosi na naknadu štete zbog fizičkih bolova koje je pretrpila M.L. u iznosu od 1.000,00 KM i duševni bolova koji se odnose na pretrpljen strah u iznosu od 500,00 KM, kao i da isti iznos naknadi S.L., da su dokazi navedenom izjave oštećenih kao i medicinska dokumentacija, koju je tužilaštvo dostavilo u spis za obje oštećene.

Optužena S.L. se je u cijelosti pridružila navodima svoje braniteljice, te je dodala da način na koji Z.L. rješava svoje probleme dovoljno govori o njegovom karakteru, da je ona isključivo stala na stranu majke i da je htjela da joj obezbijedi normalne uslove u kući. Ističe da u ovom slučaju nije kriva, da ga nije oštetila, da ga nije udarila i da je njegova izjava, glede nje, neistina.

U tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi optužbe saslušanjem svjedoka oštećene M.L., S.H., I.B. i M.S. Također su u svojstvu oštećenih a na okolnosti zadobivanja ozljeda i postavljanja imovinskoravnog zahtjeva saslušani optuženi Z.L. i S.L., te je saslušan vještak medicinske struke mr.sc. Anto Blažanović dr.med. Tužitelj je Sudu prezentirao pisane dokaze i to: Zapisnik o saslušanju svjedoka M.S. sačinjen od strane MUP-a ŽP, Sektor krim. policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-2-319/22 od 11.08.2022.g., kojeg je koristio prilikom izravnog ispitivanja svjedoka sukladno odredbama čl.288.st.1.ZKP-a F BiH, zatim Prijavu Doma zdravlja Odžak br. protokola 448/22 od 11.08.2022.g. o povredama S.L., Prijavu Doma zdravlja Odžak br. protokola 450/22 od 11.08.2022.g. o povredama M.L., Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta- preslike ozljednog lista na ime S.L., MUP-a ŽP, Sektor krim. policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-2-319/22 od 12.08.2022.g., Zapisnik o dragovoljnoj predaji predmeta-preslike ozljednog lista na ime S.L., MUP-a ŽP, Sektor krim. policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-2-319/22 od 12.08.2022.g. u čijem prilogu se nalazi navedeni ozljedni list Opće bolnice Dr. Josip Benčević Slavonski Brod, Centra za hitnu medicinu broj protokola 2022054061 od 11.08.2024.g. pod nazivom „Hitni pregled“ i akt o konzilijarnom pregledu Opće bolnice Dr. Josip Benčević S.B., Centra za hitnu medicinu broj protokola 2022000589 od 11.08.2024.g., Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta- preslike Ambulantnog lista Službe hitnekirurške ambulante na ime M.L., MUP-a ŽP, Sektor krim. policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-2-319/22 od 12.08.2022.g., Zapisnik o dragovoljnoj predaji predmeta- preslike Ambulantnog lista Službe hitne kirurške ambulante na ime M.L. sačinjenog od MUP-a ŽP, Sektora krim. policije, Odjela za istrage br. 02-2/3-1-03-2-319/22 od 12.08.2022.g. u čijem prilogu se nalazi navedeni ambulantni list, Izvod iz kaznene evidencije za Z.L. sačinjen od MUP-a ŽP, PU Odžak, Odjela kriminalističke policije br. 02-2/5-1-03-189-337/22 od 08.12.2022.godine, zatim Prijavu Doma zdravlja Odžak br. protokola 449/22 od 11.08.2022.g. o povredama Z.L., fotodokumentacija PU Odžak br. KOČ-53/22 od 11.08.2022.g., Izvod iz kaznene evidencije za S.L. sačinjen od MUP-a ŽP, PU Odžak, Odjela kriminalističke policije PU Odžak br. 02-2/5-1-03-189-336/22 od 08.12.2022.godine, Potvrda o dragovoljnoj predaji predmeta DVD-a sa video zapisima od strane Z.L., MUP-a ŽP, Sektora krim. policije, Odjela za istrage br. 02-2/3-1-03-6-319/22 od 19.08.2022.g. u čijem prilogu se nalazi DVD, Naredba Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008362 22 od 05.09.2022.godine vještaku medicinske struke dr. Anti Blažanoviću, Nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. Ante Blažanovića od 01.10.2022.godine, podatke o imovnom stanju za S.L. i Z.L. sačinjene od strane Porezne ispostave Odžak br. 13-2/2-45-1-1997/22 od 05.12.2022.godine, Rješenje Kantonalnog tužiteljstva PK Orašje br. T02 0 KT 0008362 22 od 04.10.2022.godine o naknadi troškova vještaku dr. Anti Blažanović.

Također su izvedeni dokazi obrane optuženog Z.L. saslušanjem svjedoka A.B., te je branitelj istoga prezentirao Zapisnik o saslušanju svjedoka MUP-a ŽP, Sektor krim. policije, Odjela za istrage br. 02-2/3-1-03-6-319/22 od 19.08.2022.g., kojeg je koristio prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoka I.B., a sukladno odredbama čl.288.st.1.ZKP-a F BiH, te materijalne dokaze: Službenu bilješku MUP-a ŽP, Policijske uprave Odžak, Policijske stanice Odžak broj 02-2/5-3-03-636/22 od 11.08.2022.g. i Službenu bilješku MUP-a ŽP, Policijske uprave Odžak, Policijske stanice Odžak broj 02-2/5-3-03-866/22 od 28.10.2022.g.

Obrane optužene S.L. izvela je dokaz saslušanjem svjedoka I.Š.

Također su sukladno odredbama čl.274.st.2. ZKP-a F BiH izvedeni dokazi obrane saslušanjem optuženih Z.L. i S.L. u svojstvu svjedoka.

Sud je odbio prijedlog branitelja optuženog Z.L. da se izvedu dokazi saslušanjem svjedoka M.J. na okolnosti utvrđenja sadržaja prijave koju je podnio Z.L. kao i spoznaja o događajima koji su uslijedili kritičnog dana, te izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka A.Š. a na okolnosti sadržaja prijave podnesene od strane S.L. koja je uslijedila nakon kritičnog događaja, a iz razloga što je sud izvođenje ovih dokaza cijenio nepotrebnim i usmjerenim ka odugovlačenju postupka. Naime, u tijeku dokaznog postupka su saslušani svjedoci policijski službenici M.S., I.Š. i A.B., koji su iskazivali upravo o činjenicama zbog kojih je predloženo saslušanje M.J., a koji svjedoci su, pored navedenih činjenica, za razliku od predloženih svjedoka, također raspolagali i drugim odlučnim činjenicama, obzirom da su bili neposredno uključeni u događaje kritičnog dana. Svjedok M.J. nije bio na licu mjesta kritičnog događaja, a činjenice koje se odnose na spomenute prijave su se pokazale i nespornim među strankama. Što se tiče prijedloga branitelja za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka A.Š. a na okolnosti sadržaja prijave koja je podnesena od strane S.L., i to nakon više od dva mjeseca poslije kritičnog događaja, sud je isti cijenio neporebnim, jer se radi o događaju koji nije povezan sa kritičnim događajem, pa stoga svjedok i ne raspolaže činjenicama odlučnim za ovu kaznenopravnu stvar.

Osim toga, sud je i službene bilješke MUP-a ŽP, Policijske uprave Odžak, Policijske stanice Odžak broj 02-2/5-3-03-636/22 od 11.08.2022.g. i broj 02-2/5-3-03-866/22 od 28.10.2022.g., koje se odnose upravo na spomenute prijave, a koje je prezentirao branitelj optuženog Z.L., cijenio irelevantnom i na istima nije temeljio svoju odluku. Naime, iz Službene bilješke MUP-a ŽP, Policijske uprave Odžak, Policijske stanice Odžak broj 02-2/5-3-03-636/22 od 11.08.2022.g. proizlazi da je istu sačinio policijski službenik A.B. a povodom prijave njegovog zapovjednika Z.L. zbog problema sa svojom majkom M.L., koja je parkirala svoje vozilo u njegovu garažu, a o kojim okolnostima je svjedok A.B. dao svoj iskaz na glavnoj raspravi, te je izravno i unakrsno ispitan, pa je stoga ista potpuno irelevantna.

Sud je također cijenio irelevantnom i Službenu bilješku MUP-a ŽP, Policijske uprave Odžak, Policijske stanice Odžak broj 02-2/5-3-03-866/22 od 28.10.2022.g. a iz razloga što iz iste proizlazi da je sačinjena od policijskog službenika A.Š. a povodom prijave S.L. zbog događaja od 28.10.2022.g., odnosno događaja koji se je desio nakon više od dva mjeseca od kritičnog događaja iz predmetne optužnice. Osim toga, iz iste proizlazi da je prijava uslijedila zbog straha S.L. da bi se nešto moglo desiti od strane njezinog brata Z.L., zbog narušenih obiteljskih odnosa, ali da se ništa nije dogodilo.

Branitelj optuženog Z.L. je također predložio da se izvede rekonstrukcija događaja na licu mjesta uz učešće samih optuženih i svih saslušanih svjedoka koji su bili kritične prilike na licu mjesta, a isključivo radi provjere navoda učesnika, obzirom na potpunu kontradiktornost iskaza optuženih i svjedoka M.L. Branitelj je predložio da rekonstrukcija započne iz dvorišta optuženih, da se provede cijela radnja, da početna točka bude po mjestu gdje su se predmetne stranke nalazile po video zapisu u 10:43:22 sati a u kojem momentu se jasno vidi kad S.L. kreće u trk i gdje se nalazi Z.L., te se jasno čuje, iako se ne vidi, pa se može zaključiti, obzirom na postavljenu kameru, gdje se nalazi i M.L., te da se nadalje provedenim radnjama razjasni kako se taj događaj dešavao, kako bi se vidjelo čije su izjave lažne.

Očitujući se o prijedlogu branitelja, tužitelj je izjavio da se istome protivi iz razloga što će sud cijeniti izjave svjedoka, ukazuje da se rekonstrukcija provodi radi provjeravanja izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su od značaja za razjašnjenje stvari, i to tako da se obavlja ponavljanje radnje ili situacije u uvjetima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj odigrao, te da sud u ovome slučaju ima dovoljno dokaza, da na temelju izjave M.L., S.H. može cijeniti gdje se je tko nalazio, da li je M.L. mogla vidjeti kritični događaj, da li je S.L. imala prednost i koliku, dok je trčala, te da stoga nema potrebe razjašnjavati stvari rekonstrukcijom, jer bi to dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

Braniteljica optužene S.L. se je također protivila provođenju rekonstrukcije kako iz razloga koje je tužitelj naveo tako i iz razloga što bi ista dodatno traumatizirala optuženu-oštećenu S.L. i oštećenu M.L.

Sud je odbio prijedlog branitelja za provođenjem rekonstrukcije kritičnog događaja iz razloga što je u dokaznom postupku, pored saslušanja svjedoka i optuženih, izvršeno i reproduciranje zapisa sa video-nadzorne kamere, koja se nalazila na obiteljskoj kući L. kritičnog dana, a iz koje se jasno vidi događaj koji je neposredno prethodio kritičnom događaju tj. koji je i sastavni dio istoga, obzirom da se može, pored toga što su se vidjele radnje optuženih, čuti i sadržaj njihovog razgovora kao i riječi koje je upućivala M.L. koja se je, a što je nesporno, tada nalazila na prozoru obiteljske kuće. Iz video zapisa se vidi položaj stranaka prije nego što je S.L. počela bježati sa alatom, njihova međusobno udaljenost tj. rastojanje, a o kojem je iscrpno iskazivao i optuženi Z.L., dok su o mjestu gdje su se optuženi nalazili nakon što su se dogodile predmetne inkriminirane radnje svjedočili ne samo saslušani svjedoci S.H., I.B., nego i policijski službenici M.S. i I.Š., koji su došli na lice mjesta i koji su ih tu zatekli, a zbog čega sud smatra da raspolaže sa dovoljno dokaza za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja. Osim toga, provođenje rekonstrukcije, na način kako to propisuju odredbe čl.107. ZKP-a F BiH tj. ponavljanjem radnje ili situacije u uvjetima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj odigrao bi bilo ne samo oteženo, jer bi predmetne radnje trebale izvršiti osobe iste konstitucije i građe, te iste fizičke sposobnosti i zdravstvenog stanja kao optuženi i oštećene, a brzinom poduzimanja radnje bi se moglo manipulirati (iste bi se mogle poduzimati na brži ili sporiji način, odnosno trčati brže ili sporije), nego i nepouzdano, zbog čega rekonstrukcija, po mišljenju suda, ne bi doprinijela pouzdanijim saznanjima od onih kojima sud već raspolaže na temelju izvedenih dokaza, a kad su u pitanju odlučne činjenice.

Sud je odbio prijedlog braniteljice optužene S.L. da se saslušaju svjedoci dr. D.H. na okolnosti vrste i težine povreda, u odnosu na oba optužena, te svjedoka M.H. i N.H. na okolnosti dogođaja kojem su svjedočili, a to iz razloga što je izvođenje ovih dokaza sud također cijenio nepotrebnim i usmjerenim ka odugovlačenju postupka. Naime, iz medicinske dokumentacije, koja je prezentirana od strane tužitelja, nedvojbeno je da je dr. D.H., nakon zaprimanja i pregleda S.L. kritičnog dana, opisao ozljede koje je utvrdio na istoj, da je odredio njihovu vrstu i težinu, a što je učinio i nakon što je zaprimio optuženog Z.L., a koje ozljede su isto tako bile predmet vještačenja po vještaku medicinske struke dr. Anti Blažanoviću, pa sud raspolaže s dovoljno dokaza za utvrđivanje činjenica na koje okolnosti je predloženo saslušanje dr. D.H. Što se tiče prijedloga obrane za saslušanje svjedoka M.H. i N.H. bitno je istaći da je već na iste okolnosti kao dokaz tužiteljstva saslušan svjedok S.H., koji se je kritične prilike duže zadržao na licu mjesta od naprijed navedenih svjedoka, a koji je iskazao da kad je on došao na licu mjesta, a došao je kad je Z.L. držao mobitel u rukama i kad je nazvao policiju, nije bio tu niti I.B. niti bilo tko drugi, osim M.L., koja je iskazala da je N.H. samo prošao, da se nije zadržavao, dok je M.H. samo uzgred spomenuta da je bila sa S.H.1, čije saslušanje je na prijedlog obrane optužene S.L., sud uvažio, a upravo na iste okolnosti, obzirom da je ista bila na licu mjesta i da joj se je S.L. tada izravno obraćala, te molila za pomoć. Kako je dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazilo da bi S.H.1 mogla imati veća saznanja o bitnim činjenicama od M.H. i N.H., a čije saslušanje je predloženo na iste okolnosti, te sud njihovo saslušanje cijenio nepotrebnim i suvišnim. Međutim, kako se S.H.1 nije odazvala na sudski poziv na glavnu raspravu, obrana je odustala od izvođenja ovoga svjedoka, navodeći da ista nije zainteresirana da svjedoči.

Sud je sve izvedene dokaze cijenio kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pa je na takav način utvrdio bitne činjenice koje su navedene u izreci presude, a temeljem kojih je optuženog Z.L. oglasio krivim za kazneno djelo Nasilje u porodici iz čl. 222. st.1. Kaznenog zakona Federacije F BiH u stjecaju sa kaznenim djelom Nasilje u porodici iz čl. 222.st.2. u vezi sa st.1. i čl. 54. Kaznenog zakona Federacije F BiH, dok je optuženu S.L. oglasio krivom za kazneno djelo Laka tjelesna ozljeda iz člana 173. st.1. Kaznenog zakona Federacije F BiH, a za koja kaznena djela se oboje terete podnesenom i na glavnoj raspravi izmijenjenom optužnicom Kantonalnog tužiteljstva Posavskog kantona Orašje broj T02 0 KT 0008362 22 od 06.06.2023.g.

Naime, iz iskaza svjedoka oštećene M.L. utvrđeno je da je ista kritične prilike živjela u obiteljskoj kući u O., u Ulici … na kućnom broju …, da je tada u istoj kući živio njezin sin Z.L., zajedno sa svojom drugom suprugom i blizancima, da njezina kćerka živi i radi u Nj., da povremeno dolazi na tjedan ili dva kući i da tada kad dođe bude u istoj kući sa njima, da je tako bilo i kritične prilike, kao i da se je ona nakon predmetnog događaja preselila u Ulicu …, također u O. Nadalje je utvrđeno da je kritične prilike ona sa kćerkom S.L. bila kod kuće, da je Z.L. bio na poslu, da su se njih dvije spremale otići na groblje njezinom pok. bratu, koji je nedavno umro i kojem S.L. nije bila na sahrani, da su tada došli policajci A.B. i M.S., da je A.B. bio Z.L. zamjenik, obzirom da je Z.L. također bio policijski službenik, da su ih pozvali u kuću i sa istim razgovarali o problemu parkiranja auta, koji je i bio uzrok svemu, te da su ih isti savjetovali da nastoje pronaći rješenje. Svjedokinja je pojasnila da je ulaz na parking služio i kao ulaz na njivu iza kuće, gdje su se nalazila drva, da je Z.L. na svoju ruku betonirao i odredio da to bude njihovo, te da doista postoji i drugi način da se uđe na njivu, ali da je sve ograđeno žicom i da se tuda nikada nije ulazilo. Pojašnjava da je Z.L. sin G.L. uvijek parkirao ispred garaže, pa je ona morala čekati da on ode kako bi mogla ući u garažu, a ako nije mogla onda bi se parkirala na putu ili kod komšije A.P., koji tu ne živi, te da se navedena garaža nalazi u Z.L. dvorištu, jer su mu darovali gotov objekt zajedno sa garažom, da ona nije znala šta piše u ugovoru, kojeg su sačinili njezin muž i Z.L. Nadalje navodi da je, kad su policajci otišli njezin auto marke Peugeot bio privremeno parkiran na mjestu gdje Z.L. parkira, jer se je isti nalazio na poslu, da se taj parking nalazi u zajedničkom dvorištu u kojem su svi suvlasnici sa ¼, da je ona toga dana dobila poruku od Z.L. koja glasi: „Maknite to auto odavde inače ću ga ja zaključati“, da mu je ona odgovorila da dođe kući da razgovaraju, te da je Z.L. rekao da nemaju šta razgovarati, te da je nakon 5 minuta poslije čula neku glasniju raspravu, da je pogledala kroz prozor i vidjela Z.L i S.L. gdje raspravljaju, da se je Z.L. unosio S.L. u facu, da je ona izašla iz kuće na stepenice, da je vidjela da Z.L. zaključava ljetnu kuhinju, da se sav trese, dok je S.L. u međuvremenu bila na putu, da je uzela kofer sa alatom, koji je prethodno donio Z.L. kako bi zaključao kapiju, kako ona ne bi mogla izaći sa autom. Nadalje navodi da je S.L. uzela taj kofer i rekla: „Nećeš mami zaključavati auto“ i potrčala prema putu, da je ona tada bila na putu i sve gledala, da je Z.L. kad je to vidio krenuo za njom, a ona za Z.L. i S.L.. da je Z.L. S.L. stigao na kraju puta, da ju je uhvatio za vrat, srušio dole na travu pored puta uz ogradu, da je na nju kleknuo desnom nogom, te je desnom rukom čupao za kosu, da je S.L. vikala da je pusti, da je boli, te da je, kad je vidjela da Z.L. ne popušta, iz sveg glasa zvala u pomoć, da je zvala S.H.1, da je S.H.1 izašla i rekla da joj ne smije pomoći, jer vidi da je policija tu tj. Z.L., koji je policajac. Iz iskaza svjedokinja je utvrđeno da je ona tada osobno prišla Z.L., da ga je htjela odgurnuti sa S.L., ali da se je Z.L. nekako pridigao i lijevom je nogom udario u stomak, da je ona ostala na nogama, da joj je tu skočilo tvrdo kao lopta, da su počeli bolovi, da je pomodrilo i pocrvenilo, da je S.L. tada rekla: „Svijetu zovite policiju“, da je tu bila S.H.1 i njezina snaha, da je prošao i N.H., S.H.1 sin, koji se nije zadržavao, da je došao i S.H., da je isti pitao Z.L. nešto u smislu: „Što to radiš, sestra ti je“, da mu je Z.L. rekao da se ne miješa i nazvao policiju, da je policija ubrzo došla, te da je Z.L. predao S.L. policiji govoreći im da će S.L. prenoćiti u policiji da se ohladi, da je policija odvela S.L., te da je Z.L., kad su otišli, sa S.H. kupio rasuti alat, dok se je ona vratila u kuću. Nadalje je utvrđeno da je Z.L., kad je odnio alat u sušaru, ušao u kuću, da je krenio na sprat, da su vrata od dnevne sobe, gdje je ona bila, bila otvorena, da je pogledao u nju, da mu je ona rekla:“Samo ti gledaj“, da se je on vratio nazad i rekao joj: „Kurvo, stari vraže, pogledaj što mi je napravila“ i pokazao joj desni obraz, te se prislonio na regal i rekao: „Ja sam došao do zida i ja iz ove kuće ne idem“, te potom otišao, da se je ona malo sabrala i autom otišla potražiti S.L., da je prolazeći pored Doma zdravlja vidjela policijski auto, da se je zato zaustavila i ušla, te zatekla S.L. sa ovratnikom oko vrata, te zavijenim ozljedama, da je, kad je S.L. skinila ovratnik vidjela plave fleke na vratu, da je imala oguljenu kožu na rukama i ramenima, da je S.L. dr. D.H. uputio na snimanje u B., da ih je odvezla njihova rođakinja, jer nisu bile sposobne za vožnju, da su se vratile kasno, te da je tada pri povratku osjetila jače bolove u stomaku, pa se je iste večeri obratila dr. D.H., koji ju je uputio u O.1 kod kirurga, da joj je doktor u O.1 konstatirao ozljede, dao tablete za bolove, koji su trajali oko dva mjeseca. Nadalje navodi da nije vidjela da je S.L. udarila Z.L., da je S.L. pala potrbuške, da joj je glava bila na betonu, da se je ona nalazila sa njihove lijeve strane, te da tada nije vidjela ozljedu na Z.L. obrazu, nego tek kad ih joj je pokazao u kući. Pojasnila je da se na licu mjesta nalaze dva različita dvorišta, da je u prvom Z.L. obiteljska kuća u kojoj živi njegova prva supruga, njegov sin i dvoje djece, te druga kuća na kojoj svi imaju suvlasništvo sa ¼, da u toj drugoj kući živi ona, Z.L., njegova druga žena i Zoranovi dvoje djece-blizanci. Pojašnjava da je predmetna garaža tzv. „sjenica“, da nema zidove, samo stubove i krov, da ju jeste napravio Zoran, da se u istoj može parkirati samo auto, da se kroz nju u voćnjak može proći samo pješice, te da joj je kritičnog dana Z.L. zaključao kapiju kroz koju se ulazi u spomenutu garažu. Nadalje pojašnjava da jeste, kad je policajac M.S. došao na lice mjesta upućivala psovke Z.L. tj. da mu je rekla: „Jebo te tvoj ćaća nasilnički“, da je tada Z.L. rekao: „Hapsite je“, da im je ona rekla da odstupe, da je policajac i odstupio, te od nje tražio osobnu iskaznicu, koju ona nije imala, pa je Z.L. rekao da će im je on dati.

Na upit optuženog Z.L. što mu je govorila dok je bila na prozoru i promatrala njega i S.L. na putu, ista je odgovorila da on nije mogao ništa čuti, jer su prozori bili zatvoreni, a kad je optuženi tvrdio da su bili otvoreni ista je rekla da mu nije ništa rekla. Nadalje navodi da im se Z.L. nikada nije ispričao, da se je zbog psihičkog nasilja u januaru 2023.g. iselila iz svoje kuće, da je to morala radi svog zdravlja, da nije mogla sa Z.L. i njegovom ženom, da je bilo svega, da su joj gasili grijanje i internet, te da traži naknadu štete čiji će iznos postaviti njezin punomoćnik do kraja glavne rasprave.

Prilikom reproduciranja snimke nadzorne kamere svjedokinja je pojasnila da se je u trenutku kad je Z.L. zaključavao kapiju ona još uvijek nalazila u kući i da je gledala kroz prozor. Tvrdi da je izašla iz kuće kad je rekla „Sram te bilo neprijatelju“, da je tada vidjela da S.L. odnosi alat a da Z.L. trči za njom. Na upit branitelja gdje se je ona točno nalazila kad je izašla, obzirom da se ne vidi na snimci, ista odgovara da je kamera nije uhvatila.

Sud je najvećem dijelu iskaza M.L. poklonio povjerenje iz razloga što je isti u suglasnosti kako sa iskazom optužene S.L., tako djelomično i sa iskazom optuženog Z.L., te iskazima svjedoka S.H., M.S. i A.B. Najveći dio iskaza svjedokinje koji se odnosi na opis slijeda događaja kritičnog dana, te razloge zbog kojih je došlo do konflikta, sud je cijenio iskrenim i objektivnim. Međutim, dijelu iskaza svjedokinje u kojem ista navodi da nije ništa govorila optuženom Z.L. dok je bila na prozoru, da su prozori bili zatvoreni i da on ništa nije mogao čuti, te da je ona izašla iz kuće na stepenice u trenutku kad je Z.L. bio tu kod ljetne kuhinje i kad ju je zaključavao, te da je S.L. kad je uzela kofer sa alatom rekla: „Nećeš mami zaključavati auto“, kao i da je ona već tada bila na putu i sve gledala, da je Z.L. kad je to vidio krenuo za S.L., a ona za njima, sud nije povjerovao a to iz razloga što iz reproducirane snimke sa video-nadzorne kamere nedvojbeno proizlazi da je ista, kad su se optuženi nalazili u unutrašnjosti dvorišta jasno govorila optuženom Z.L.: „Sram te bilo neprijatelju“ (svjedokinja je prilikom reproduciranja snimke sa video-nadzorne kamere potvrdila da mu je to rekla). Također je iz spomenute reproducirane snimke utvrđeno da optužena S.L., kad je uzela kofer sa alatom nije ništa rekla odnosno da nije rekla: „Nećeš mami zaključavati auto“, te da je, u trenutku kad je svjedokinja M.L. rekla „Sram te bilo neprijatelju“ optuženi Z.L. već bio na stazi u obiteljskom dvorištu, a S.L. na ulaznoj kapiji Z.L. dvorišta, da su Z.L. i S.L. nastavili kretanje sve dok se nisu izgubili iz vidokruga nadzorne kamere, te da se za to cijelo vrijeme M.L. nije pojavila na dvorištu i nije izašla na put, a što ukazuje da se je ista, kad se je obraćala optuženom nalazila na prozoru, te da je prozor bio otvoren, jer se je ista bolje čula od optuženih, dakle, upravo kako je to iskazao i optuženi Z.L., kojem je sud u ovome djelu poklonio povjerenje. U prilog ovome zaključku suda govori i činjenica da je glas M.L. jasniji i glasniji od glasova Z.L. i S.L., dok su se nalazili u blizini ljetne kuhinje, a što pak objašnjava činjenica da se je kamera nalazila upravo u blizini M.L. tj. u prizemlju, ispod terase na 1m, kako je to također pojasnio optuženi Z.L.

Što se tiče tvrdnji svjedokinje da je vidjela da je Z.L. stigao S.L. na kraju puta, da ju je srušio dole na travu pored puta uz ogradu, da je na nju kleknuo desnom nogom, te je desnom rukom čupao za kosu, sud je istoj povjerovao da je to mogla vidjeti, ali na daljnjoj udaljenosti, odnosno da se tada nije odmah nalazila pored njih, jer ih zasigurno nije mogla sustići, obzirom da su se Z.L. i S.L. već izgubili iz vidokruga nadzorne kamere, kad su prošli cestom uz Z.L. garažu, a u koje vrijeme svjedokinja nije bila niti u dvorištu. Sud nije povjerovao niti navodima svjedokinje da je vidjela kako je optuženi S.L. uhvatio za vrat, jer ista, obzirom na udaljenost nije mogla vidjeti da li je to vrat ili ramena oštećene. Osim toga svjedok I.B., kojem je sud u tom dijelu povjerovao, je iskazao da je vidio S.L. kad je prošla, kao i Z.L. kad je prošao za njom, ali da M.L. nije tada vidio da je prošla za njima. Iz iskaza S.L. također proizlazi da su, kad ju je Z.L. oborio na tlo najprije došli S.H. i S.H.1, da je sve to trajalo 5-10 minuta, te da je tek tada došla i majka. Stoga sud zaključuje da je M.L. prišla Z.L. i S.L. blizu tek kad se je S.L. već našla na tlu a Z.L. nad njom, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka S.H., koji navodi da ih je vidio sve troje kad je izašao na cestu, jer je čuo da S.L. zove u pomoć.

Sud nije poklonio povjerenje tvrdnjama svjedokinje M.L. da je, kad je S.L. skinila ovratnik u Domu zdravlja vidjela plave fleke na vratu, a to iz razloga što njihovo postojanje nije bilo evidentirane niti u Prijavi Doma zdravlja Odžak br. protokola 448/22 od 11.08.2022.g. sačinjenoj od dr. D.H., kad je kritičnog dana pregledao S.L.

Iz iskaza svjedoka S.H. proizlazi da mu je obitelj L. u susjedstvu, da se on nalazi na kbr…., tj. par kuća od istih, da se je kritične prilike nalazio na svojoj terasi i čuo glasove, da je izašao na ulicu i vidio Z.L., S.L. i M.L., da je vidio da Z.L. drži S.L. tako da je S.L. ležala uz ogradu a Z.L. je čučao na S.L. i telefonirao, da je M.L. rekla: „Komšija pomozi“, da je on rekao da tu ne može ništa, da je samo rekao Z.L. : „Nemoj, sestra ti je“, pa je Z.L. rekao da je on zvao policiju, da je policija ubrzo došla, da nije vidio tada ozljede niti na S.L. niti na Z.L., jer im se nije približavao, da je kad je došla policija Z.L. pustio S.L., te da je, kad je otišla policija i kad mu se je Z.L. približio vidio ozljede na njegovom licu u vidu više parnica-ogrebotina po dužini obraza, da mu je Z.L. rekao da mu ih je nanijela S.L. ključevima, ali da on to nije vidio, jer tad nije bio na licu mjesta, da, kad je on izašao, tu nije bio I.B. niti bilo tko drugi, te da je vidio na licu mjesta rasuti alat, koji se je nalazio na oko 2m udaljenosti od S.L. i Z.L., kao i da je sa Z.L. kupio alat.

Sud je iskazu svjedoka S.H. poklonio povjerenje, jer smatra da je dan savjesno i objektivno, te iz razloga što je isti u suglasnosti sa iskazima kako optuženih Z.L. i S.L. tako i M.L.

Iz iskaza svjedoka I.B. proizlazi da isti sa svojom suprugom stanuje preko puta Z.L. kuće, da on ima vrt ispred i iza svoje kuće, da se je kritične prilike nalazio iza kuće, da je čistio auto, koji je imao otvoreni gepek, da je najprije čuo neku viku, a potom vidio da je prošla neka ženska osoba koja nešto nosi, da je to bila S.L., koju prepoznaje u sudnici, da od drveća nije mogao dobro vidjeti, te da je vidio i Z.L., koji je bio u uniformi i koji je prošao za S.L. Nadalje navodi da je čuo kao da se nešto rasulo, da tada nije vidio M.L. da je prošla, da se je on zadržao svega 30-ak sekundi, jer ga je to šokiralo, bilo mu je neugodno, pa se je odmah sklonio, povukao iza kuće, pa ne zna kad je ista mogla doći. Ovome dijelu iskaza sud je povjerovao iz razloga što je ovaj dio iskaza svjedoka u suglasnosti sa iskazima samih optuženih. Međutim, dijelu iskaza svjedoka u kojem navodi da je Z.L. trčeći prošao za navedenom ženom tj. S.L. u vremenskom razmaku od oko 30-40 sekundi i na udaljenosti od iste oko 5-6-m, sud nije povjerovao, a to iz razloga što su navedene tvrdnje nelogične i apsurdne, jer bi u tom slučaju optuženom Z.L. trčećim korakom, kojeg je tada imao, trebalo 30-40 sekundi da prijeđe rastojanje od 5-6m, a što bi običan čovjek, bez posebne fizičke spremnosti, mogao prijeći za svega par sekundi tj. 3-4 sekunde, pa je stoga ovakvu prosudbu svjedoka sud cijenio paušalnom i neuvjerljivom. Sud nije povjerovao niti dijelu iskaza ovoga svjedoka u kojem isti, na upit tužitelja, navodi da je vidio da neko pada, da ne zna kako bi to rekao da je vidio, da nije kompletno, da se je to rasulo prije nego što je Z.L. prošao, da je vidio polujasno kad ona pada, tj. da je vidio da se je srušilo al nije vidio da pada, da nije vidio čitavu sliku nego samo pola, a na dalji upit da li je vidio da je S.L. pala isti je iskazao da je vidio samo dio noge, da je Z.L. još bio iza tj. nije bio prošao, da je bio iza nje 4-5m, te da zato zaključuje da je nije mogao gurnuti. Naime, sud je ovaj dio iskaza svjedoka cijenio konfuznim, te neprihvatljivim. Svjedok je iskazivao nesigurno, zbunjeno i neuvjerljivo, nelogično je govorio o onome što je navodno vidio, te na temelju toga donosio nelogične zaključke, koje sud ne može prihvatiti. Osim toga, optužena S.L., kojem je sud u ovome dijelu povjerovao, je iskazala da je najprije bacila kofer s alatom, te da ju je tek nakon toga optuženi Z.L. sustigao, a što znači da svjedok nije mogao vidjeti da S.L. pada u trenutku kad se je „nešto prosulo“ i da joj je tada vidio samo noge. U prilog navedenom zaključku suda govori i činjenica da su policijski službenici M.S. i I.B. izjavili da su, kad su oni došli, kofer i alat od optuženih bili na udaljnosti od oko 2m. Osim toga svjedok je bio konfuzan i kad je pojašnjavao gdje se je nalazio i kakvu je preglednost imao, pa je tako rekao da je bio udaljen svega 4-5 m od ceste, gdje se je sve dešavalo, ali da od drveća, granja, nije mogao vidjeti, da u stvari ne zna što se je sve nalazilo u njegovom dvorištu, da se sve zaplelo, da je bilo i drva, žbunja, cvijeća, raslinja uz ogradu i to od zemlje pa prema gore, da zato nije dobro vidio, a na traženje tužitelja da bude precizniji isti je rekao da to ne zna pojasniti zato što je već godinama vani, pa sada ne zna šta je žbun i što je njiva.

Nakon što mu je branitelj optuženog Z.L. predočio i pročitao dio iskaza iz istrage danom na Zapisniku MUP-a ŽP, Sektor krim. policije, Odjela za istrage br. 02-2/3-1-03-6-319/22 od 19.08.2022.g., a u kojem je izjavio da je u jednom trenutku kroz granje vidio da je ženska osoba pala, da od granja nije vidio zašto je pala, da je prilikom pada čuo zvuk kao da se nešto rasulo, te da je zatim vidio Z.L. kako prilazi tom mjestu gdje je pala, te da je sve to trajalo možda 30-ak sekundi, svjedok je izjavio da su pročitani navodi točni, odnosno da je tako iskazao, te da se sada nije mogao sjetiti.

Sud niti ovome dijelu iskaza svjedoka nije povjerovao a to iz razloga što isti govori da je sve promatrao kroz granje, da nije dobro vidio, te isto tako navodi da je sve trajalo 30-ak sekundi, dok je S.L. pala i dok je došao Z.L., a što opet dovodi do zaključka da je njihova udaljenost bila najmanje 30m, a što nije bilo niti u samom startu, kako je to iskazao optuženi Z.L. Osim toga, iskaz ovoga svjedoka, u spomenutim dijelovima, je u suprotnosti sa iskazom optužene-oštećene S.L., koja je negirala da je pala, a djelomično i sa iskazom optuženog Z.L., koji je iskazao da je S.L. odmah i ustala i udarila ga ključevima, pa bi bilo logično da je svjedok vidio i ovaj dio događaja, jer se je sve dešavalo na istome mjestu i gotovo u isto vrijeme. Sud je mišljenja da je svjedok izbjegavao iskazivati o dijelu događaja koji bi naštetio optuženima, da je nastojao ostati nepristran i ne zamjeriti se niti jednoj strani, a zbog dobrih susjedskih odnosa, zbog čega je bio potpuno zbunjen i konfuzan u tolikoj mjeri da je čak iskazao da ne zna što je njiva a što žbun.

Iz iskaza svjedoka M.S. utvrđeno je da je isti kritične prilike bio uposlen kao policijski službenik u MUP-u Odžak, da mu je optuženi Z.L. tada bio zapovjednik, da je kritične prilike postupao kao ovlaštena službena osoba po prijavi Z.L., koji je zvao PS Odžak, da je na lice mjesta došao službenim vozilom sa kolegom I.Š., da su na licu mjesta zatekli zapovjednika Z.L., te S.L., da je kasnije prišla i majka M.L., da je S.L. bila u ležećem položaju, da se ne sjeća pojedinosti, da se sjeća da je S.L. bila uplakana i da su je odvezli autom, da joj nije bilo dobro, te da su je odvezli u Dom zdravlja.

Obzirom da je svjedok iskazao da se ne sjeća pojedinosti tužitelj je istom predočio iskaz kojeg je isti dao na Zapisniku MUP-a ŽP, Sektor krim. policije, Odjel za istrage br. 02-2/3-1-03-2-319/22 od 11.08.2022.g., u kojem je izjavio da je Z.L. pozvao policiju, da je tražio da dođe patrola, jer ima problema sa svojom sestrom S.L., da su, kad su došli u blizini Z.L. kuće, možda stotinjak metara, sa desne strane, gledajući iz pravca njihovog dolaska, zatekli zapovjednika Z.L. kako drži svoju sestru za kosu, dok ju je svojim tijelom pritisnuo uz ogradu, da je Z.L. bio u čučećem položaju, da im je zapovjednik Z.L., kad su izašli iz vozila, izdao naredbu da S.L. liše slobode, da je, dok su im prilazili kolega I.Š. S.L. prihvatio za ruku, da ju je u tom trenutku Z.L. pustio, da je S.L. bila uznemirena, da je plakala, da je rekla Z.L. nešto u smislu kako to može raditi, da je vidio da ista ima ogrebotina na desnoj ruci, ali da nije gledao da li Z.L. ima ozljeda, da je S.L. kolega I.Š. odveo u službeno vozilo, dok je on ostao vani, da se je u tom trenutku pojavila i Z.L. i S.L. majka, koja se je obratila Z.L. riječima: „Što to radiš? Ti si đubre, govno“, da je Z.L. na to rekao da joj se izda prekršajni nalog za vrijeđanje i omalovažavanje policijskog službenika, obzirom da je isti bio u odori i da se to dešavalo za vrijeme radnog vremena. Nadalje navodi da je on tada od Z.L. majke zatražio dokument, da je ista rekla da ga nema, da je Z.L. tada izdao naredbu: „Liši je slobode“, da je on na to ponovo tražio osobni dokument i objasnio joj da će je u protivnom morati lišiti slobode, da je na to Z.L. rekao da nema veze, da će mu on dati njezine podatke, te da joj nalog pošalje poštom, da se je tada uputio prema vozilu, ali da mu je zapovjednik Z.L. rekao da fotografira alat, tj. kutiju sa alatom, bušilicom i nastavcima za bušilicu, koje je bilo razbacano i izgledalo kao prosuto, te da je on to i fotografirao svojim mobitelom. Nadalje je iskazao da su nakon toga krenuli vozilom, da se je S.L. žalila na bol u vratu i zamolila ih da je odvedu u Dom zdravlja, jer se ne osjeća dobro, da su to i učinili, da je S.L. bila uznemirena i da im je u autu još govorila zašto reagiraju na njegove laži, da Z.L. koristi zakon u svoju korist, da su duže vrijeme S.L. čekali u hodniku Doma zdravlja, sve dok im dr. D.H. nije rekao da će ista biti upućena dalje tj. u SB. radi snimanja vrata, da su joj konstatirane lake tjelesne ozljede s mogućnošću prelaska u teške, da im je medicinska sestra dala popunjen Jedinstveni obrazac za prijavu nasilja u obitelji na ime S.L., koji su ponijeli u stanicu.

Očitujući se o iskazu iz istrage svjedok je pojasnio da je iskaz točan, te da se na glavnoj raspravi nije mogao sjetiti pojedinosti zbog proteka vremena u kojem je napustio policijski posao i otišao u Nj.

Na upit branitelja optuženog Z.L. svjedok iskazuje da je točno da je zatekao Z.L. u položaju lišavanja slobode počinitelja kaznenog djela i to u standardnoj proceduri kad se neko odupire uhićenju. Na upit braniteljice S.L. da li je uobičajena policijska procedura da se nekog drži za kosu i da ga se ne pušta, svjedok odgovara da se, ukoliko se stranka opire i postoji opasnost da će ozlijediti sebe i druge, upotrebljavaju zahvati koji su prikladni, te da se dogodi da se prilikom pružanja aktivnog fizičkog otpora toj osobi nanesu i ozljede. Na dalji upit izjavljuje da nije gledao zapovjednika dok mu je izdavao naredbe, da mu nije vidio lice, da se je zadržao kratko možda dvije minute, a na dalji upit kako je mogao za tako kratko vrijeme staviti S.L. u auto, razgovarati sa Z.L. i slikati alat isti je odgovorio da se ne sjeća. Na dalji upit izjavljuje da je Z.L. kad je izdavao naredbu da se M.L. liši slobode on već bio kod M.L., dok je Z.L. bio udaljen oko 5-10m, da nakon ovoga nisu više razgovarali o kritičnom događaju, te da je on otišao u inozemstvo nakon nekih 4 mjeseca.

Na upit suca kako postupa po prijavi za nasilje u obitelji, isti je pojasnio da policijski službenici obavljaju informativne razgovore sa osobama koje zateknu, da počinitelja privedu ako je u tijeku nanošenje ozljeda ili ako su iste već nanesene žrtvi, a na dalji upit da li su kritične prilike također obavili informativne razgovore, svjedok odgovara da je u ovom slučaju jedan sudionik bio policijski službenik i da je on postupao po naredbi svog zapovjednika Z.L., jer je bio na službi, da nisu tada S.L. lišili slobode, da je ista dobrovoljno ušla u auto, da misli da nisu obavili razgovor sa M.L. i S.L., da se ne sjeća da li su S.L. smjestili u autu kako bi obavili inforamtivni razgovor u policiji, da se je ista žalila na bolove, pa su je odvezli doktoru, a na dalji upit da li su na licu mjesta vidjeli treba li Z.L. ukazati med. pomoć, svjedok je odgovorio da se isti nije žalio, pa mu istu nisu ni omogućili.

Sud je iskazu svjedoka danom u istrazi poklonio povjerenje iz razloga što je isti po mišljenju suda dan savjesno i objektivno. Svjedok je iskazivao o činjenicama do kojih je došao obavljajući službene radnje i to u vrijeme kad je sjećanje bilo svježe, pa je i iskazivanje o percipiranom sadržaju bilo detaljnije i uvjerljivije. Što se tiče iskaza svjedoka na glavnoj raspravi, sud je mišljenja da je svjedok iskazivao nepotpuno ne samo iz razloga što se ne sjeća nego što mu je bilo neugodno svjedočiti pred optuženim Z.L., jer mu je isti u kritično vrijeme bio nadređeni, a što pokazuje i činjenica da ga isti i dalje na glavnoj raspravi zove „zapovjednikom“, te izbjegava odgovor koji bi istome mogao naštetiti.

Iz iskaza svjedoka I.Š. utvrđeno je da je isti kritične prilike postupao kao ovlaštena službena osoba po prijavi Z.L., da se je zajedno sa kolegom M.S. po uputi šefa smjene, uputio u Ulicu … do kuće zapovjednika Z.L., da im je šef smjene objasnio da je zapovjednik zvao i rekao da ima problema sa svojom sestrom S.L., da su dolaskom na licu mjesta, koje se nalazi na udaljenosti od 50-100 m od obiteljske kuće Z.L., uočili Z.L. uz ogradu kako drži svoju sestru u ležećem položaju, na način da je S.L. ležala uz betonsku ogradu, dok je Z.L. svojim tijelom bio naslonjen na nju, te je jednom rukom držao za kosu, da im je Z.L., kad su oni prišli, rekao da je liše slobode i da ju je tada Z.L. pustio, pa je on pomogao S.L. da ustane, da je ista bila rastrešena, da je plakala, da je tražila liječničku pomoć, žaleći se na bolove u vratu. Nadalje je utvrđeno da ju je on smjestio na zadnje sjedište i odvezao u Dom zdravlja, da misli da je S.L. imala povrede ruke u vidu ogrebotina, da nije vidio krvarenje na licu samo na ruci, da na Z.L. nije primjetio ozljede, ali da na njega nije niti obraćao pažnju, da se sjeća da su se u Domu zdravlja zadržali oko sat vemena, da je dr. D.H.1 S.L. uputio na snimanje u S.B., da su oni tada otišli u stanicu i dali izjave, te da S.L. više nisu vidjeli. Također navodi da im je Z.L. na licu mjesta rekao da je S.L. uzela neki njegov alat, da im je izdao zapovijed da je liše slobode, jer je bio u uniformi i jer je bio njihov zapovjednik, ali da oni to nisu uradili, kao i da Z.L. majka M.L. nije bila tu kad su oni došli, da se je pojavila poslije, da na nju nije obraćao pažnju, da je čuo kako je govorila Z.L. nešto u smilu što im to radi i kako ga nije sram, te da je sa njom više razgovaro njegov kolega, da ne zna kako je protokolirana i sa kojom formulacijom prijava Z.L. kritične prilike, da je šef smjene bio M.J., da ne zna da li je tada izdan bilo kakav prekršajni nalog, da misli da je Z.L. rekao da se i M.L. liši slobode jer mu se je obratila pogrdnim riječima, da misli da je M.S. tražio osobnu tada od M.L., te da je Z.L. rekao da će im je on dati, ali da misli da ipak nije izdavan prekršajni nalog.

Sud je iskazu svjedoka I.Š. u cijelosti poklonio povjerenje, jer smatra da je isti dan savjesno i objektivno. Svjedok je uvjerljivo svjedočio o odlučnim činjenicama do kojih je došao obavljajući svoje službene radnje, te je isti u odlučnim činjenicama u suglasnosti kako sa iskazom M.S. danog u istražnom postupku, tako i sa iskazima optuženih Z.L. i S.L.

Da je kritičnog dana, a nešto prije kritičnog događaja postupajući po prijavi tadašnjeg zapovjednika Policijske stanice Odžak Z.L., zajedno sa svojim kolegom otišao na adresu stanovanja istoga proizlazi iz iskaza svjedoka A.B. Iz iskaza istog proizlazi da mu je optuženi Z.L. usmeno rekao da je vozilo njegove majke ili sestre parkirano u njegovoj garaži, da ga iste provociraju, te da ode i vidi o čemu se radi, da su on i kolega na licu mjesta zatekli njegovu majku M.L. i sestru S.L., da je sa istim razgovarao, da su mu rekle da su na neki način htjele isprovocirati kontakt sa Z.L. kako bi riješili problem sa parkiranjem, jer one nisu imale gdje parkirati svoje vozilo, da se je on tada kratko zadržao, te je iste upozorio da probleme ne mogu rješavati na taj način, da policija nije nadležna za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa nego sud, da su ih upozorili i evidentirali u službenoj policijskoj evidenciji, da se je službeno upozorenje odnosilo na to da se ne ometa rad policijskih službenika, jer to prvenstveno nije bio njihov posao, te da ne nastavljaju sa provokacijama kako taj problem ne bi eskalirao. Nadalje svjedok navodi da su tek na licu mjesta od M.L. i S.L. saznali da imovinsko-pravni odnosi nisu riješeni, ali da te navode nisu provjeravali uvidom u bilo kakvu dokumentaciju, te da niti optuženi Z.L. nije dostavljao nikakav dokaz o svom vlasništvu, da se je radilo o preventivnom djelovanju, jer im nije prijavljeno počinjenje niti prekršajnog nit kaznenog djela, da policija izlazi na intervenciju i postupa po svakoj zaprimljenoj prijavi bez obzira o čemu se radi, da bi tako postupali i da je prijavu podnio neko drugi a ne zapovjednik, da se ne sjeća kakvo je rješenje problema tada iznosila S.L., da se sjeća da mu je nešto pokazivala dvorište i objašnjavala, ali da se pojedinosti ne sjeća, da jeste pri povratku razgovarao sa Z.L., ali da ne zna što mu je tada rekao, da je sve iznio u službenoj bilješci koju je sačinio.

Sud je poklonio povjerenje iskazu A.B., jer je isti dao, po mišljenju suda, savjesno i objektivno, te je isti u suglasnosti sa iskazima optuženih. Osim toga svjedok je do saznanja o činjenicama o kojima je svjedočio došao poduzimajući službene radnje, te isti po mišljenju suda, nije imao nikakve razloge da pogoduje ili neutemeljeno tereti optužene, a takve razloge nisu iznijele niti predmetne stranke.

Iz video zapisa nadzorne kamere postavljene na kuću Z.L. na adresi u O., Ulica …, utvrđeno je da je kritičnog dana tj. 11.08.2022.g. u 10:38:30 sati optuženi Z.L., u uniformi policijskog službenika, došao pred ulaznu kapiju predmetne garaže, koja se nalazi pored Z.L. kuće, u kojoj sada živi njegov sin sa obitelji, te da je krenuo stavljati katanac, da je minutu poslije točnije u 10:39:53 sata optužena S.L. izašla iz obiteljske kuće, u kojoj su tada živjeli Z.L. sa obitelji i njegova majka M.L. (ove činjenice su utvrđene na temelju kazivanja optuženih prilikom reproduciranja snimke). Iz predmetne snimke je vidljivo da je S.L. obučena u farmerice i bijelu majicu na tregere, da joj je kosa počešljana u pundžu, te da je na nogama imala papuče. Nadalje iz snimke proizlazi da se je S.L. odmah samouvjereno obratila Zoranu riječima: „Idel poso“, a da Z.L. odgovara: „Odjebi“, da je S.L. tada rekla: „Ne znam bolan što radiš“, a Z.L. je ponovio : „Odjebi“, S.L. je opet rekla: „Nisi svjestan što radiš, zašto to radiš“, a Z.L. je opet ponovio: „Odjebi, ne obraćaj mi se“. Nadalje je utvrđeno da se je S.L. krenila približavati Z.L. govoreći da ima pravo, da je Z.L. tada izašao na put, da se je približio S.L. govoreći:„Odmakni se od mene, odjebi“, a potom u 10:40:20 sati širi ruke, kreće se prema naprijed i svojim tijelom točnije prsima gura S.L. unazad nastavljajući joj govoriti više puta da se odmakne, da odjebe od njega, dok S.L. uslijed guranja ide par koraka nazad, te se pokušava oduprijeti govoreći : „ Šta radiš ti, znaš da ću te prijaviti, ne bojim te se, ajd uradi ako šta smiješ, nemoj da se igraš“, te pruža ruke prema naprijed kako bi ga spriječila da je nastavi gurati, da bi se Zoran, nakon što ju je odgurnuo par metara, vratio nazad na kapiju, te mu S.L. ponovo prilazi i pojašnjava da je ona tu vlasnik, pa je Z.L. nastavio govoriti da se makne od njega, pitajući tko je kome prišao, da hoće da se makne od njega, na što je S.L. odgovorila da se on makne od nje, da je ona na svome, da bi Z.L. u jednom trenutku rekao nešto u smislu da nije poželjan (nije se sa sigurnošću moglo utvrdit, jer je neazumljivo), a S.L. kaže da i nije, te da ne zna gdje je, da ne postoji gdje je, da ne postoji tko ga treba, da ga treba I.L., koja ima šizofreniju, a Z.L. kaže da je ona jedno zlo, na što mu S.L. odgovara da je on zlo svoje familije, okreće se prema kući i govori da će mu zaključati kupatilo, da će mu zaključati sve, da ako to bude radio, ako se ne dogovore, da će mu zaključati sve, nakon čega je Z.L. krenuo za njom pitajući što želi reći, što se želi dogovoriti, a S.L. ga opet poziva: „Ajd da se dogovorimo“, te se, obzirom da su se kretali prema obiteljskoj kući, Z.L. vratio u dvorište obiteljske kuće, pa je u 10:41:54 sati bio na stazi, a S.L. na ulaznoj maloj kapiji obiteljske kuće, zatim oboje ulaze u unutrašnjost dvorišta i jedno kratko vrijeme izlaze iz vidokruga nadzorne kamere, ali se cijelo vrijeme čuje da nastavljaju sa raspravom, da S.L. govori Z.L. da se smiri, da bude pristojan, da se dogovore, a Z.L. joj u više navrata uzvraća samo sa: „Marš“, zatim se ponovo pojavljuju na stazi uz pomoćni objekat i nastavljaju sa raspravom, da mu S.L. govori da parkira iza svoje žene i da lijepo svako jutro idu zajedno, zatim počinje rasprava o suvlasništvu, u kojoj Z.L. u jednom trenutku rukom pokazuje prema susjednoj kući govoreći da je to njegovo, da je on to napravio, a S.L. ga pita gdje to piše, da to nigdje ne piše, da je ¼, te upire desnom rukom u Z.L., a u kojoj ruci je vidljivo da se nalaze ključevi (10:42:22 sati). Nadalje iz predmetne snimke proizlazi da Z.L. tvrdi da je predmetnu garažu napravio nakon podjele, a S.L. kaže da to nema veze, te oboje ulaze u pomoćni objekat i gube iz vidokruga kamere, ali se čuje da i dalje raspravljaju, iako nerazumljivo, te se ubrzo Z.L. vraća na spomenutu stazu sa koferom alata u rukama i isti kofer ostavlja na maloj kapiji, kroz koju se iz obiteljskog dvorišta ulazi u dvorište gdje se nalazi Z.L. kuća i predmetna garaža, potom se je okrenuo i nastavio kretanje prema obiteljskoj kući, dok se S.L. kreće iza njega i govori mu: „Ajd da vidimo“, te mu potom, udarajući ljutito u više navrata jednom nogom od tlo govori: „Ma šta probaj, zaključat ću ti pola kuhinje, pa nećeš imati što jesti, jel ti to znaš“, dok Z.L. pita koje kuće, gdje je ključ, osvrće se i gleda u S.L. ruku u kojoj su se nalazili ključevi. Iz video zapisa je vidljivo da je S.L. imala ključeve u ruci, da ih je u jednom trenutku premjestila iz desne u lijevu ruku, da ih je pokušala staviti u lijevi zadnji džep, ali da ih nije stavila, da potom na kratko nestaje iz vidokruga nadzorne kamere (10:43:15), pa se opet pojavljuje i trčećim korakom ide prema Z.L. kući, ulazi u dvoriše Z.L. kuće pored predmetne garaže, te uzima kofer s alatom, kojeg je netom prije Z.L. ostavio na maloj kapiji (10:43:22 sati) i sa istim trči do ulazne-klizne kapije, koju je Z.L. prethodno htio zaključati, a Z.L., kad je to vidio, kreće prema izlaznoj maloj kapiji obiteljske kuće, koja se nalazi uz kuću i koja vodi na cestu, i iz iste izlazi na put upravo u trenutku kad se S.L. nalazila na putu s alatom (u svom iskazu optuženi je rekao da je udaljenost od mjesta gdje je on bio pa do njegove garaže 10 m, te da je garaža široka 3,5m), nakon čega se oboje gube iz vidokruga nadzorne kamere, obzirom da zalaze iza klizne kapije, do koje doseže vidljivost nadzorne kamere.

Iz Prijave Doma zdravlja Odžak br. protokola 448/22 od 11.08.2022.g. proizlazi da je dana 11.08 .2022.g. u 10,50 sati S.L. zaprimljena u Dom zdravlja Odžak, te da su istoj od strane dr. D.H.1 dijagnosticirane ozljede u vidu Lacerokontuzne rane desne podlaktice, ogrebotine lijeve nadlaktice, desne nadlaktice, desnog ramena, krvarenje iz nosa, bol u vratu i bol 2. i 3. prsta lijeve šake, koje ozljede je po izjavi pacijentica zadobila od brata koji ju je uhvatio dok je bježala, oborio na pod, držao za vrat i ruke, te vukao za kosu. Također iz prijave proizlazi da je zbog boli u vratu i osjećaja krvi u grlu upućena u ORL S.B..

Iz Prijave Doma zdravlja Odžak br. protokola 450/22 od 11.08.2022.g. utvrđeno je da je oštećena M.L. primljena u Dom zdravlja Odžak 11.08.2022.g. u 18,30 sati (napravljena tehnička pogreška u mjesecu, obzirom da je naveden 9. mjesec, dakle mjesec dana poslije nego što je sama prijava pisana), da je ista dopraćena od strane kćerke S.L., da je pacijentica navela da se desilo obiteljsko nasilje, gdje je sin fizički i psihički napao majku i kćerku, da je prvo napao kćerku tj. svoju sestru, a majka (pacijentica) je prišla istoj u pomoć, gdje je htjela da odmakne sina od kćeri, da je isti ustao i udario majku u stomak. Nadalje proizlazi da je pacijentica upućena na Kirurgiju Županijske bolnice Orašje, te da je u 20,40 sati donijela nalaz kirurga P.J., u kojem joj je isti dijagnosticirao kontuzionu povredu trbuha desno, te hematom u području trbuha.

Iz ozljednog lista Opće bolnice Dr. Josip Benčević Slavonski Brod, Centra za hitnu medicinu broj protokola 2022054061 od 11.08.2024.g. pod nazivom „Hitni pregled“ proizlazi da je pregledom utvrđeno da je S.L. na vratu imala Schantzov ovratnik, zavoj na desnoj podlaktici, te da joj je utvrđena samo manja ekskorijacija u lijevoj nosnici, te nešto sasušene krvi, da su joj dijagnosticirane lake tjelesne ozljede i to Contusio colli i Excoriatio vestibuli nasi tj. nagnječenje vrata i oguljotina nosnog predvorja, dok iz akta o konzilijarnom pregledu Opće bolnice Dr. Josip Benčević Slavonski Brod, Centra za hitnu medicinu broj protokola 2022000589 od 11.08.2024.g. proizlazi da je S.L. konzilijarnim pregledom dijagnosticirana distensio coli, contisio et exorationes antebrachii bIII, exoratio et contusio omer I dex, odnosno istezanje vrata, nagnječenje i oguljotine obje podlaktice, te oguljotine desnog ramena, te da je istoj propisana terapija konzumiranja analgetika po potrebi i daljnje korištenje Schantzov ovratnika.

Iz Ambulantnog lista Službe hitne kirurške ambulante broj protokola 2154/22 od 11.08.2022.g. proizlazi da su M.L. od strane Prim.dr.med. P.J. dijagnosticirane ozljede u vidu nagnječenja i krvnog podljeva prednje trbušne stijenke, te da je istoj propisan teapija konzumiranja analgetika po potrebi.

Iz Prijave Doma zdravlja Odžak br. protokola 449/22 od 11.08.2022.g utvrđeno je da je Z.L. zaprimljen u Dom zdravlja Odžak 11.08.2022.g. u 12,10 sati, te da su istom od strane dr. D.H.1 dijagnosticirane ozljede u vidu oguljotine kože desnog obraza, a koje su, po izjavi ozlijeđenog, nastale tako što ga je toga dana u 10,40 sati S.L. udarila svežnjem ključeva po desnoj strani lica, dok je iz fotodokumentacije PU Odžak br. KOČ-53/22 od 11.08.2022.g. i to pet fotografija vidljivo da iste prikazuju ogrebotine na desnoj strani lica Z.L., koje su u vertikalnom položaju, vidljivo je da se radi o šest tankih ogrebotina sa nejednakim dužinama i razmacima, te manjom sukrvicom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ante Blažanovića danog u pisanom obliku od 01.10.2022.g., te usmeno obrazloženog na glavnoj raspravi, a kojem nalazu je sud kao sudskom vještaku sa dugogodišnjim iskustvom poklonio povjerenje, jer smatra da je dan u skladu sa pravilima struke i znanosti proizlazi da je isti svoj nalaz temeljio na naprijed cijenjenoj medicinskoj dokumentaciji, te da je ista bila dostatna za izradu kvalitetnog i validnog nalaza i mišljenja. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ozljede, koje je kritične prilike zadobila S.L. u vidu oguljotine lijeve podlaktice, oguljotine i krvnog podliva desne podlaktice, oguljotine desnog ramena i oguljotina nosnog predvorja s krvarenjem, pojedinačno i u svom zbroju predstavljaju laku tjelesnu ozljedu, da su oguljotine lijeve podlaktice mogle nastati tangencijalnim povlačenjem oštećene regije po podlozi, kao i tangencijalnim povlačenjem nekog tupotvrdog ili bridovitog mehaničkog sredstva po površini oštećene regije, koji mogu biti i rubovi nokata, prstiju šake druge osobe, te pri padu i srazu oštećene regije s čvrstom podlogom, dok oguljotine i krvni podliv desne podlaktice mogu nastati stiskanjem i povlačenjem oštećene regije prstima i noktima šake neke druge osobe, kao i pri padu i srazu oštećene regije s čvrstom podlogom kao i udarcem rukom (oštećenom regijom) u fiksirano tupotvrdo mehaničko sredstvo. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su oguljotine desnog ramena mogle nastati tangencijalnim povlačenjem nekog tupotvrdog ili bridovitog mehaničkog sredstva po površini oštećene regije, koji može biti i nokat prsta šake neke druge osobe, ali i pri padu i srazu oštećene regije s čvrstom podlogom, koja može biti i šljunčana površinu, kako je to na upit tužitelja pojasnio na glavnoj raspravi, dok je oguljotina nosnog predvorja s krvarenjem mogla nastati potezanjem ruba nokta po koži predvorja nosne šupljine neke druge osobe ali i same oštećene osobe. Prilikom izravnog ispitivanja od strane tužitelja vještak je pojasnio da ova ozljeda nije mogla nastati pri padu, jer je predio nosa zaštićen nosnom hrskavicom, pa je pri ozljedi bilo kojeg nosnog hodnika, ukoliko je došlo do pada i udarca nosom o tvrdu podlogu, morala nastati povreda i na površini nosa, na poleđini i na nervnim bočnim stranama, te da je u konkretnom slučaju ipak trebalo ući unutra da bi se koža ogrebala mehanički, oštetila, odnosno da je jedini način na koji je ova ozljeda mogla nastati taj da je neki predmet uletio u nosni predio i onda nekim pokretom napravio duboku oguljotinu koja krvari, te da to može biti i da najvjerojatnije i jest nokat neke druge osobe ili te osobe, jer to čovjek može napraviti i sam sebi pogotovo ako sebi čeprka nos. Također je vještak bio izričit da ne postoji mogućnost da je ozljeda nastala uranjanjem glave u šljunčanu površinu, te da pritom uleti neki kamenčić ili slično, jer bi tada vjerojatno nastala oštećenja i na gornjoj usni, usnom predjelu kao i u obje nosnice, a ne u jednoj, pa tu mogućnost isključuje. Iz nalaza i mišljenja vještaka također je utvrđeno da istezanje vratne kralježnice i nagnječenje vrata kao ozljeda nisu objektivno opisane ni dokazane, te da stoga iste nisu prihvatljive u sudsko-medicinskom smislu. Na glavnoj raspravi vještak je pojasnio da ozljeda da bi bila validno opisana mora, osim onoga što je navedeno u medicinskoj dokumentaciji, a to je istezanje vratne kralježnice, imati ozbiljnu simptomatologiju, a da je za ovu ozljedu karakteristično da je vratna muskulatura napeta, čvrsta, da postoji ograničenje kretanja vrata, a ukoliko se radi o težem obliku mora biti prisutno smicanje, prijelom oštećene vratne regije, promjene na očima, promjene u tlaku, srčanoj frekvenciji itd., te da je u konkretnom slučaju ozljeda napisana na temelju anamneze, da nije objektivno opisana i dokazana da bi mogla biti prihvaćena.

Da su ozljede, koje je kritične prilike zadobila M.L., u vidu nagnječenja i krvnog podliva prednje trbušne stijenke, nastale u jednom aktu, da čine jednu cjelinu koja se skupno kvalificira kao laka tjelesna ozljeda, kao i da su nastale najmanje jednim umjereno snažnim udarcem u oštećeno područje nekim tupotvrdim mehaničkim sredstvom koji može biti i navedena noga obuvena u cipelu također proizlazi iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. Ante Blažanovića od 01.10.2022.g.. Na glavnoj raspravi vještak je navedeni nalaz dopunio u dijelu nastanka spomenute ozljede M.L. navodeći da ista može nastati i udarcem prednjom trbušnom stijenkom u neko fiksirano tupotvrdo mehaničko sredstvo, obzirom da je tijelo samo po sebi oslonjeno na noge i pokretno, pa može nastati u sudaru sa nekim tupotvrdim mehaničkim sredstvom kao ormar, stol, stolica i slično.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Ante Blažanovića, danog u pisanom obliku dana 01.10.2022.godine i usmeno obrazloženog na glavnoj raspravi utvrđeno je također da ozljede, koje je kritične prilike zadobio Z.L. u vidu oguljotina kože desnog obraza skupno i pojedinačno isto tako predstavljaju laku tjelesnu ozljedu, koja je nastala tangencijalnim povlačenjem nekog bridovitog ili tupotvrdog mehaničkog sredstva po površini kože obraza, da takvo bridovito mehaničko sredstvo može biti svežanj ključeva, kao što mogu biti rubovi nokata, prstiju šake neke druge osobe. Na glavnoj raspravi vještak je prilikom izravnog i unakrsnog ispitivanja pojasnio da je malo vjerojatno da su navedene ozljede nastale na način da ih sebi nanese sama oštećena osoba, da bi za to morale postojati neke psihijatrijske pretpostavke, koje mogu opravdati samoozljeđivanje. Nadalje je pojasnio da je oguljotina desnog obraza takva ozljeda koja u samoj dijagnozi „exorationem buccalis dex“ sadrži opis, da se oguljotina i ne opisuje u smislu da se navodi da je to npr. neka crvenkasta površina latičasto promjenjivih rubova itd., te da exorationes sadrži opis, jer podrazumijeva površno oštećenje ili površno dublje oštećenje kože, a koje su ozljede eksperti kvalificirali kao laku tjelesnu ozljedu, te da je isto tako takav opis ozljeda sadržan i u dijagnozi npr. prostrijelne rane, ubodne rane, rezne rane, posjekotine, da ove ozljede ne zahtijevaju gotovo nikakav opis, jer takva postavljena dijagnoza u stvari sadrži i opis. Nakon što mu je tužitelj predočio fotodokumentaciju o predmetnim ozljedama Z.L., vještak je izjavio da mu predmetne ozljede izgledaju kao crtaste ogrebotine ili oguljotine koje su mogle nastati svežnjem ključeva, ali i noktima, da je vjerojatnije da su nastale svežnjem ključeva a manje noktima, zato što bi u tom slučaju bile šire, jer je nokat lučno sveden i kad se vertikalno vuče onda širom površinom nokta, bez obzira što je nokat oštar, oštećuje širu površinu, za razliku kad se nokat povlači paralelno s uzdužnom površinom, dakle rubom nokta, te da tada mogu nastati ovakve uže ogrebotine, ali da u tom slučaju ne bi bilo 4 nego jedna ili dvije, jer je teže izvodivo da ih bude više i morale bi nastati povlačenjem rubova nokta po površini kože pod određenim uglom, te bi morale biti i paralelne sa ogrebotinom koja nastaje, tako da je logičnije da su nasatale svežnjem ključeva.

Prilikom unakrsnog ispitivanja vještak je također pojasnio da se ne sjeća da li je imao na raspolaganju fotodokumentaciju prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja, te da vještak vještači medicinsku dokumentaciju, a samo iznimno koristi fotografije, da je fotografija važnija za suca, nego za vještaka, da ne bi bilo svrsishodno niti da je vršio pregled oštećenih osoba prilikom vještačenja, jer od dana ozljeđivanja pa do dana vještačenja u pravilu prođe vremenski interval od više mjeseci, a u kojem periodu ozljede u pravilu gotovo potpuno budu zaliječene, čak i prijelomi, pa bi to bilo besmisleno, te ističe da vještak isto tako svoj nalazi ne temelji na iskazima svjedoka nego samo na medicinskoj dokumentaciji.

Iz iskaza optužene S.L., kojeg je ista dala kako u svojstvu oštećene a na okolnosti zadobivanja ozljeda iz činjeničnog opisa radnji koje su stavljene na teret optuženom Z.L., tako i u svojstvu svjedoka sukladno čl. 274.st.2. ZKP-a F BiH, utvrđeno je da ista živi u inozemstvu, da dva puta godišnje dolazi kući u O. u kojoj živi njezin brat Z.L. sa suprugom i dvoje djece, te njezina majka M.L., da je kritične prilike boravila u spomenutoj kući nekih sedam dana, da je 11.08.2023.g. ustala oko 8 ili 9 sati, da je, kad je pogledala kroz prozor vidjela da je garaža, koju majka koristi, bila blokirana, jer se je tu parkirao Z.L. sin G.L., da je tog dana bio dogovor da s familijom oko 11 sati idu na groblje, da je znala kakva je bila inače situacija do tada tj. da se uvijek mora moliti da se dođe do njihovog vlasništva, da je zato uzela ključeve od auta i prevezla ga na njihovo očinstvo, koje dijele svi sa ¼, da je auto parkirala na mjesto koje Z.L. koristi, tj. da je, kad je G.L. nakon kratkog vremena maknuo vozilo, ona iskoristila priliku i parkirala ga na mjesto gdje Z.L. parkira svoje vozilo, te se vratila u kuću, da je nedugo poslije Z.L. poslao majci poruku: „Makni auto iz moje garaže“, da mu je majka odgovorila: „Dođi kući da se dogovorimo“, a da je Z.L. odgovorio: „Nemam se ja s vama šta dogovarati, makni to auto ili ću ga ja zaključati“, misleći na kapiju, da one nisu reagirale, da joj se majka ranije žalila te da ju je njezino srce zaboljelo, da su ubrzo dva policajca pozvonili na vrata, da je jedan od njih bio A.B., koji je njezina generacija i kojeg poznaje od prije, da su ušli u kuću i razgovarali, da im je rekao da to lijepo riješe, da ne može reći ni njoj niti Z.L. da ne parkira, da mu je ona iznijela prijedlog kako da se problem riješi. Nadalje, iz iskaza iste je utvrđeno da je nakon toga uzela ključ i krenula u garažu po svijeće, a koja garaža graniči sa Z.L. imovinom i njegove bivše supruge, da je tada vidjela da Z.L. zaključava kapiju (ovu činjenicu potvrđuje i snimka nadzorne kamere iz koje se vidi da optuženi zaključava ulaznu kapiju gdje se nalazi predmetna garaža u 10:38:30 sati), da ju je to podsjetilo na pokojnog oca, koji je radio takve neke ružne stvari, da ju je to srozalo, da mu je prišla i pitala ga jel ide poso, da joj je on rekao „odjebi“, da ju je agresijom odgurnuo i prešao u njezinu zonu, da joj je govorio da odstupi, da ona nije htjela (ove navode potvrđuje također snimka nadzorne kamere u 10:39:53 i 10:40:20 sati). Nadalje navodi da je Z.L. želio dominirati i da je htio da ga se ona boji, da mu je tada rekla kako bi bilo da mu ona zaključa kuhinju, da se je on tada uzrujano popipao i shvatio da nema ključeve od te kuhinje, da se je potapšao po hlačama i krenuo prema kuhinji da je zaključa, da je ona išla za njim kako bi ga u tome spriječila. Također iz iskaza iste proizlazi da se je ubrzo vratila nazad i zgrabila kofer sa alatom, koji je bio tu gdje je Z.L. htio zaključati kliznu kapiju, da je sa koferom počela trčati, htijući ga onemogućiti da zaključa (ove navode potvrđuje također snimka nadzorne kamere u 10:43:22sati). Svjedokinja također navodi da je trčeći razmišljala da li da ga baci, da je vidjela da je Z.L. sustiže, te da ga je bacila na put. Nadalje navodi da ju je Z.L. sustigao, da ju je najprije uhvatio za vrat, a potom, iako to nije izjavila u istrazi, udario rukom po potiljku tj. stražnjem dijelu glave, da je nije boljelo taj tren, da je to shvatila, jer ju je to sutradan boljelo, da joj je zatim uzeo ruke, odgurnuo do kapije u stojećem položaju i oborio na tlo tj. silom bacio na tlo, da je podloga bila od šljunka i trave, da ne postoji mogućnost da je sama pala, da je tako zadobila ozljede na ruci, da je zatim kleknuo na nju svom svojom težinom, uhvatio je za kosu, koju je imala pokupljenu u pundžicu i vukao, da je, što je ona više pokušavala da se brani, on sve više vukao i pritiskao, da je ona tada vidjela da joj je vjerojatno život u opasnosti, pa je počela da pravi buku, da zove u pomoć, pa su se skupljale komšije. Pojašnjava da se sjeća S.H.1, koja je rekla da joj ne može pomoći, da je naišao i S.H. i rekao: „Z.L. što to radiš, pusti je, sestra ti je, da mu je Z.L. rekao da se ne miješa, da je ona napala na policiju-njega i da će on pozvati policiju, da je sve to trajalo 5-10 minuta, da je došla i majka, da ju ona nije vidjela, jer joj je Z.L. zabio glavu u zemlju i stiskao, da je čula majku gdje viče da joj pusti dijete, da joj je u tom momentu Z.L. pustio glavu ili je čak povukao gore, tako da je mogla okrenuti glavu i vidjeti da je Z.L. udario majku nogom u donji dio stomaka, da je nakon toga pozvao policiju na svoj mobitel, da se je predstavio i rekao da pošalju patrolu njegovoj kući, da je policija došla i da ju je on predao njima kao neki predmet govoreći da je liše slobode, da je hapse, da je voze u stanicu da prenoći da se ohladi. Nadalje navodi da je tada policajac I.Š. pokazao empatiju, da je sjela u auto, da nije mogla držati glavu, jer joj je padala naprijed, da je pitala kako mogu reagirati na njegove laži, te ih zamolila da ju odvezu u Dom zdravlja, da su policajci lijepo postupali i predali je dr. D.H., koji ju je pregledao i ustanovio ozljede na podlaktici desne ruke, na lijevoj ruci, da je osjećala krv u grlu, da joj je išla krv iz nosa, da je imala ogrebotine na desnom ramenu, da su joj stavili ovratnik, ali ga je već sutradan skinula, jer joj više nije bio potreban, da ju je doktor, zbog krvi koju je osjećala u grlu uputio na snimanje u S.B., da se je tada pojavila i majka, koja je bila jako uznemirena, da je tada njih obje njihova rodica A.U. odvezla u S.B., jer one nisu bile sposobne voziti, da se je pri povratku majka žalila da je boli stomak, pa su odlučile otići doktoru. Nadalje navodi da su najprije svratile kući po ključeve od auta, da je tada na stepeništu vidjela Z.L., da se je isti okrenuo prema njoj i pokazao na svoju ozljedu, da je imao 3 ili 4 parnice na desnom obrazu, da se je vidjelo crvenilo, ali da nije pretjerano krvarilo, te da joj je poslao pusu, da se je ona samo okrenula i odvezla majku, koja je bila upućena specijalisti u O.1, koji joj je i utvrdio ozljede.

Na upit braniteljice optužena je izjavila da jeste kritične prilike imala svežanj ključeva u svojoj ruci, mimo kutije s alatom, da su to bili ključevi od auta koji su imali svoje kućište u koje se ključ vraća unutra, zatim ključ od kuće, ključ od ljetne kuhinje, koju Z.L. koristi, jer je tu bio zajednički zamrzivač i ključ od garaže, da je cijelo vrijeme imala taj bunt ključeva samo da nije sigurna da li je potrčala sa ključevima u ruci ili ih je prije toga stavila u džep, ali da nije sa ključevima udarila Z.L. po licu, da ih nije niti bacila na Z.L., da misli da je Z.L. išao za alatom, a ne za ključevima, jer je isti imao isti takav bunt ključeva kod sebe, a alat mu je bio potreban da stavi katanac na kapiju. Također navodi da se Z.L. nikad nije izvinuo niti njoj niti majci, da su naprotiv poslije tek uslijedile provokacije u vidu slanja pusa, širenja ruku, komentara djeci u smislu „bježimo od vraga“, da se je u hodniku, kad se nađu, nastojao odstrugati od nju, da su bolovi od kritičnog dana trajali nekih 10-ak dana, da ju je najviše boljela ruka, da joj je bilo teško podignuti ruku kad se oblačila ili stavljati mjenjač u rikverc, da ju je boljela glava i da je imala duševnu bol, te da postavlja imovinskopravni zahtjev, čiji će iznos postaviti do kraja glavne rasprave.

Sud je iskazu optužene S.L. poklonio povjerenje u dijelu u kojem ista prepričava slijed događaja kritičnog dana, razloge koji su doveli do konflikta, te radnje koje je počinio Z.L. kad ju je sustigao, tj. kad ju je oborio na tlo i kad im je prišla majka M.L., susjedi i policija, kao i događaje u Domu zdravlja i kod se je vratila kući, jer smatra da je ovaj dio iskaza svjedokinja dala objektivno i iskreno, te iz razloga što je isti u odlučnim činjenicama u suglasnosti sa iskazima svjedoka M.L., S.H., M.S., I.Š. i A.B., a djelomično i sa iskazom optuženog Z.L.

Sud nije povjerovao tvrdnjama optužene da nije, kad ju je Z.L. nakon što ju je sustigao, istog udarila svežnjem ključeva po desnom obrazu, iz razloga što je isti u suprotnosti kako sa iskazom optuženog Z.L., tako i iskazom S.H., te materijalnom dokumentacijom-Prijavom Doma zdravlja Odžak br. protokola 449/22 od 11.08.2022.g. Naime, iz iskaza svjedoka S.H. utvrđeno da je Z.L. imao ozljede na licu, da ih je vidio dok su skupljali alat, netom poslije kad je otišla policija. Osim toga majka M.L. je iskazala da je Z.L., nakon što je pokupljeni alat odnio u sušaru, ušao u kuću i da joj je na stepenicama pokazao ozljede na desnom obrazu u vidu ogrebotina, te joj rekao da mu je to uradila S.L. Da su navedene ozljede konstatirane od strane dr. D.H. istoga dana u 12,10 sati, dakle samo sat vremena poslije, proizlazi iz Prijave Doma zdravlja Odžak br. protokola 449/22 od 11.08.2022.g., a da je iste vidjela i sama S.L., iste te večeri, kad se je vratila od doktora, potvrdila je u svom iskazu i sama optužena-oštećena S.L. Stoga su paušalni i neprihvatljivi navodi obrane S.L. da je optuženi iste mogao i imao vremena sam sebi nanijeti, tim više što je vještak medicinske stuke dr. Anto Blažanović iskazao da je nastanak spomenute ozljede na ovakav način malo vjerojatan, jer bi u tom slučaju morale postojati psihijatrijske pretpostavke koje bi opravdale samoozljeđivanje.

Kad se dakle, naprijed utvrđena činjenica da je optuženi zadobio ozljede upravo kritičnog dana, a da ih nije imao dok je trajao verbalni konflikt sa S.L. koji je evidentiran video nadzornom kamerom (iz video zapisa se vidi da Z.L. tada nije imao ozljeda na desnom obrazu a što je jasno na snimci vidljivo u 10:42:22 sati), odnosno da je ozljede imao odmah nakon što je otišla policija, obzirom da ih je tada primijetio svjedok S.H., to sud zaključuje da ih je optuženom Z.L. zadala optužena S.L. i to upravo ključevima, za koje ne spori da ih je kod sebe imala cijelo kritično vrijeme, a koji način nastanka spomenutih ozljeda je uostalom u svom nalazu i mišljenju utvrdio i sudski vještak dr. Anto Blažanović. U prilog ovome zaključku suda govore i same okolnosti u kojima se upravo tada našla optužena S.L. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da se na kraju sokaka tj. puta, kojim je S.L. trčala nalazi ograda, da sokak tu završava u obliku slova „T“, te da ista više nije mogla nastaviti kretanje (ove činjenice potvrđene od strane optuženog Z.L. te svjedoka I.Š., koji je u svojstvu policijskog službenika došao na lice mjesta.). Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno da je za S.L. tada trčao Z.L. i da ju je sustizao, te da je optužena S.L., znajući da optuženi Z.L. ide za njom, na kraju tog sokaka, najprije bacila kofer s alatom, a kako je to sama iskazala. Kako ju je Z.L. već tada sustigao, sud zaključuje da se je ista okrenula Z.L., te da je, kad joj je isti prišao i kad ju je pitao da li je normalna, posegnula za ključevima koji su se nalazili u prednjem džepu farmerica, te vadeći iste, nastavljajući tu kretnju, rukom, u kojoj su se nalazili ključevi, zamahnula u pravcu Z.L. lica, koji je instiktivno u istom pravcu okrenuo glavu, te mu tako zadala udarac po desnom obrazu. Do navedenog zaključka sud je došao temeljem snimke video-nadzorne kamere iz koje je utvrđeno da je u 10:42:29 sati optužena S.L. ključeve prebacila iz desne u lijevu ruku, da ih je pokušala staviti u zadnji džep, ali da nije uspjela, te da su joj ostali u lijevoj ruci, dok iz nastavka snimke se vidi da, kad je trčala prema koferu, nije imala ključeve niti u rukama niti u zadnjim džepovima, a što dovodi do zaključka da ih je stavila u prednji džep farmerica, jer ista ne spori da ih je imala cijelo vrijeme sa sobom. Osim toga, upravo zbog načina poduzete radnje, tj. iz razloga što zamah rukom nije išao uobičajeno sa vanjske strane, nego od džepa prema vani, optuženi nije imao vremena reagirati da ga spriječi, nego je samo instiktivno okrenuo glavu ulijevo tj. u smjeru u kojem je išao i zamah prema njemu. U protivnom, tj. da je S.L. zamahnula rukom sa vanjske strane, ozljeda bi bila na lijevoj strani lica optuženog i isti bi instiktivno okrenuo glavu na desno, izlažući upravo lijevu stranu lica.

Sud je ovakav slijed događaja cijenio kao logičan i uvjerljiv, te ga je djelomično temeljio na iskazu kako optuženog Z.L. tako i optužene S.L. Naime, sud je povjerovao optuženom Z.L. da ga je S.L. udarila svežnjem ključeva, te da je to učinila zato što je bila bijesna, a po mišljenju suda i zato što je bila uplašena zbog rasutog alata i zbog toga što ju je optuženi sustigao, a što je u afektu ljutnje i straha izazvalo impulsivnu agresivnu reakciju, te je također povjerovao S.L. da jeste imala tada ključeve kod sebe, da samo ne zna da li su joj isti bili u džepu ili ruci, te da tada, dok je bježala nije izgubila ravnotežu i nije pala na tlo.

Nadalje, upravo zbog naprijed utvrđenog slijeda događaja, sud nije povjerovao navodima optužene S.L. da ju je optuženi Z.L., kad ju je sustigao, uhvatio za vrat, a potom, iako to nije izjavila u istrazi, udario rukom po potiljku tj. stražnjem dijelu glave, da je nije boljelo taj tren, da je to shvatila, jer ju je to sutradan boljelo, da joj je zatim uzeo ruke, odgurnuo do kapije u stojećem položaju i oborio na tlo tj. silom bacio na tlo, jer je ovaj dio iskaza oštećene S.L. neuvjerljiv i nelogičan, ne samo iz razloga što nije odmah u istrazi iskazala da ju je optužen udario rukom u potiljak, iako je taj iskaz dala upravo sutradan 12.08.2023.g., kada tvrdi da ju je boljelo (datum davanja iskaza utvrđen iz optužnice), nego i iz razloga što je logično da bi udarac u potiljak odmah prouzročio bol, a ne tek sutradan, te bi izazvao i određenu reakciju u pravcu kretanja njezinog tijela, a koju nije spomenula. Sud također nije povjerovao optuženoj S.L. da ju je optuženi uhvatio tada za ruke i da ju je najprije odgurnuo prema kapiji pa tek onda oborio na tlo, a to iz razloga što je isti neuvjerljiv i u suprotnosti sa iskazom optuženog, kojem je u ovome dijelu sud povjerovao, a koji je iskazao da je optuženu uhvatio za ramena i oborio na tlo kao presu, da je ista tada pala na koljena i laktove, a poslije ju je on svojom snagom poravnao u ležeći položaj. Sud je ovaj dio iskaza optuženog cijenio uvjerljivijim i logičnim, ne samo iz razloga što je optuženi, obzirom na svoju konstituciju (krupniji i jači od oštećene), spol i dugogodišnje iskustvo policijskog službenika, doista mogao gotovo u jednom aktu silom, uhvativši istu za ramena, kako je to sam iskazao, oboriti na tlo, nego i iz razloga što navedene radnje pojašnjavaju upravo i način nastanka utvrđenih ozljeda na optuženoj, a na koji način je ukazao i vještak dr. Anto Blažanović.

Sud je mišljenja da je navedene dijelove iskaza optužena dala subjektivno i neiskreno, te u cilju da sebi osigura bolji položaj pred sudom, kao i da izbjegne odgovornost za radnje koje su joj stavljene na teret istom optužnicom.

Iz iskaza optuženog Z.L., kojeg je isti dao kako u svojstvu oštećenog a na okolnosti zadobivanja ozljeda iz činjeničnog opisa radnji koje su stavljene na teret optuženoj S.L., tako i u svojstvu svjedoka sukladno čl. 274.st.2. ZKP-a F BiH utvrđeno je da je isti kritične prilike bio na službi, da je bio zapovjednik Policijske stanice Odžak, da je to jutro njegov sin G.L. opet parkirao svoje auto na stazi, gdje inače svoj auto prećutno parkira njegova majka M.L., da ga je nazvao i rekao da ga makne, da je G.L. to i učinio, da je u 10,00 sati imao pauzu, da je u jednom trenutku pogledao u snimak nadzorne kamere, koju je postavio kako bi zaštitio svoj auto na svom parking prostoru, da je negdje poslije 10,00 sati dobio signal da se nešto kreće u zoni gdje je bilo parkirano njegovo vozilo, da je, kad je bolje pogledao vidio da se radi o Peugeotu njegove majke M.L., da mu je to bilo čudno, jer nikad tu nije bilo parkirano, da je onda shvatio da je to jedna od niza provokacija kako bi se dokopale njegove garaže, koju je napravio svojim sredstvima nakon podjele očeve ostavštine, da je majci poslao poruku da maknu to auto iz njegove garaže, da mu je majka odgovorila da dođe da razgovaraju, da je on znao što je priča o dogovoru tj. da iste žele njegovu garažu iako imaju 3 duluma zemlje i mogu je napraviti gdje hoće, da je ponovo poslao poruku majci da nemaju što razgovarati, da makne auto ili će zaključati kapiju od garaže, tako da neće moći izaći, da to nije rekao da bi prisvoio njezino auto, nego je to bila borba prljave igre, ali da sa njima nije mogao drugačije, da je on policijski službenik, da ima uglednu karijeru, te da je pokušao da igra na zdrav razum. Pojašnjava da su inače odnosi između njega i majke još od prije narušeni, tj. da se je majka još 2021.g., nakon krštenja njegovih sinova, a pod S.L. utjecajem, počela od njih udaljavati, da im je nešto zamjerala, da ne zna iz kojih razloga, da je pokušao izmiriti situaciju, jer je on prije bio taj koji je majci pomagao i koji ju je štitio, da ga je majka tada favorizirala, da sada nije mogao ništa poboljšati, da mu je bilo teško, ali da je to prihvatio. Nadalje navodi da je, kad je vidio da majka nije, nakon njegovih poruka maknula auto, to usmeno prijavio svom zamjeniku- policajcu A.B., da mu je rekao da ode sa pozornikom i da ih zamole da maknu auto radi deeskalacije sukoba, jer sebi kao policijskom službeniku nije mogao dozvoliti da ode na lice mjesta i da dođe do konflikta, obzirom bi njihovo vrijeđanje imalo elemente prekršaja, a u odnosu na njega bi to dovelo do disciplinskog postupka, da nije htio razgovarati, jer je znao da je njihov cilj da prisvoje garažu, da nije pokrenuo postupak pred sudom, jer su problemi oko podjele imovine tj. diobe postali sporni tek u 8. mjesecu 2023.g., dakle 10-ak dana prije kritičnog događaja, te da je, iako su trajali samo toliko, on smatrao da je bilo suvišno razgovarati, jer je znao da je njihov cilj da prisvoje garažu, da mu je i S.L., a što se vidi i na video snimci, rekla „ti parkiraj negdje drugdje“. Nadalje navodi da su spomenuti policijski službenici otišli i razgovarali sa njima, ali da nisu došli do nikakvog rezultata, da mu je A.B. rekao da one nisu htjele maknuti auto i da na taj način njega provociraju da nađe neko rješenje, te je i u službenoj bilješci izjavio da su iste rekle da su to učinile da njega isprovociraju, da je zato pri dolasku kući na pauzi oko 10,40 sati svratio u trgovinu i kupio katanac da ga stavi na kliznu kapiju, da ga nije mogao staviti, jer je rupa na rezi i stupu bila mala u odnosu na vrat katanca, pa ju je trebao proširiti, zbog čega je donio alat i to pokušao uraditi burgijom. Nadalje navodi da je tada S.L. izašla na put, da je u ruci imala ključeve, koje je stalno okretala, da ga je cijelo vrijeme napadala, da je vršila verbalno nasilje nad njim, da nije pošla na groblje nego s ciljem da ga isprovocira, jer se na groblje ne ide u papučama, da je njezin hod, način hoda upućivao na to, da on nije htio s njom komunicirati da joj je rekao „odbij od mene“ a u jednom trenutku i „odjebi“, da je ona iskakala kao osica i govorila: „Šta hoćeš... ne bojim te se...to je moje“, da ona nije bila ni „ž“ od žrtve, nego osoba puna inata i pakosti, koja je htjela da mu naudi, da je imao potrebu da je udalji, odgurne od sebe, da nije mogao dopustiti da ga vrijeđa, ali da nije mogao postupiti ni kao policijski službenik u smislu da joj izda prekršajni nalog, jer mu je to sestra, te da ju je zato svojim tijelom odgurao, ali ne iz razloga da je povrijedi, nego je jednostavno raširio ruke i odgurnuo je svojim tijelom, jer nije dužan da trpi njene uvrede na licu mjesta, da ni to nije pomoglo, jer se je ona vraćala i govorila mu: „Nisi poželjan ovdje, nisi poželjan nigdje“, a kad to nije pomoglo počela je da vrijeđa njegovu suprugu I.L., koja je ugledan član društva i koja je županijski koordinator za nasilje u obitelji, da je tako S.L. govorila da njega neće nitko, da je našao sebi šizofreničarku, da s njom živi, da i nisu neki par, ha, ha, da on nije reagirao drugim uvredama nego da joj je samo rekao: „Ti si jedno veliko zlo“, da je u međuvremenu pokušavao i dalje staviti katanac, ali nije uspijevalo, da mu je trebalo još nešto pa je otišao po to, da mu je ona počela prijetiti da će zaključati kuhinju i da neće imati što jesti, da on nije tada imao kod sebe ključeve od te kuhinje, u kojoj je držao hranu za svoje jednogodišnje blizance, da ona to koristi i trčećim korakom sa ključevima u rukama i papučama na nogama ide prema stepeništu koje vode u drvenu garažu gdje se nalazi kovčeg s alatom, dimnezijama manjeg printera, težine 3-4 kg, da uzima kutiju i bježi, da se u tom trenutku na otvorenom prozoru kuće nalazi majka M.L. i viče: „Sram te bilo, neprijatelju!“, da on vidi krajičkom oka kako S.L. bježi s alatom niz ulicu, te pojašnjava da je S.L. izašla na kliznu kapiju od garaže, dok je on izašao na kapiju koja vodi do ulaznih vrata obiteljske kuće, da od te kapije koja vodi do ulaznih vrata kuće pa do mjesta gdje je S.L. pala ima oko 35m, da od mjesta gdje je on bio na stazi pa do njegove garaže ima oko 10m, da je garaža široka 3,5m, da to zajedno čini udaljenost od 13,5m, da je S.L. kad je istrčala prešla nekih 2-3m, tako da je udaljenost između njih dvoje u startu bila oko 18-20m, da je on za njom vikao da ostavi alat, jer je alat njegov, da je ona nastavila bježati sokakom koji završava slovom „T“ na čijem se kraju nalazi ograda, te da je, kad je on bio kod kuće S.D., koja se nalazi blizu tog završetka, dakle na udaljenosti od S.L. od oko 6-7m, vidio da S.L. gubi ravnotežu, da joj ponestaje snage, jer je kofer bio težak, da ga je nosila u dvije ruke, dok je na nogama imala papuče, da je tu bilo i kamenčića, da je tada gubeći ravnotežu pala, te silom inercije nastavila svoje kretanje prema ogradi, da joj je alat ispao iz ruku i da se ona zabija u ogradu J.D. Nadalje navodi da joj on tada prilazi na 5-6 m govoreći: „Jesi li ti normalna“, da se ona pridiže, da je vidio neke ogrebotine po ruci, da mu je S.L. sva bijesna i osramoćena prišla i rekla: „Ti si za ovo kriv“, da su tada oboje bili u uspravnom položaju, da S.L. tada zamahuje rukom u pravcu njegovog lica, da on instiktivno okreće glavu da ne dobije u oči, da je tada osjetio oštru bol i da je vidio da ga udara svežnjem ključeva, koje je imala u rucu tako da je obli dio istih ostao u šaci a vrhovi su išli napolje, da nije siguran da li ih je izvadila iz džepa ili su joj pali kad se je spotaknula, da su ključevi i ostali tu na licu mjesta i da ih je majka tražila i našla. Navodi da je tada zadobio nekoliko ogrebotina na desnoj strani lica, koje u prvi mah nisu krvarile, ali da je alkohol, kojim ih je kod kuće dezinficirao, izazvao veće crvenilo, da mu nije palo na pamet da na licu mjesta kaže policajcima da ga je S.L. povrijedila, da je u stanici rekao da ga je fizički napala sestra i da je otišao u Dom zdravlja. Nadalje navodi da se je sve desilo zbog pohlepe što neko hoće tuđu imovinu, da on nije bio inicijator ni verbalnog ni fizičkog kontakta, da je samo reagirao na nasilne postupke druge strane, da je u tom trenutku on bio napadnut, da mu je teško bilo razdvojiti svoju funkciju policijskog službenika od građanina, da je bio u odori, pa je onda za druge ljude bio u službi, te da je tada instiktivno postupao kao policijski službenik, da ima rutinu postupanja, da je tada primijenio najmanju moguću silu, te da je S.L. uhvatio za oba ramena i povukao dole, a kako bi je stavio pod kontrolu, da je ona pokušavala da ustane, da se je opirala cijelo vrijeme, da je htio pozvati policiju, te da ju je je jednom rukom uhvatio za glavu, za kosu, dok je desnim koljenom stao na donji dio njezinih leđa, da bi je fiksirao, da je tada uzeo mobitel i nazvao 122, da mu se je javio M.J., kojem je rekao da je napadnut od strane sestre i da pošalje patrolu, da je u međuvremenu na lice mjesta, nakon 2-3 minuta došla majka M.L., da na nju nije baš puno obraćao pažnju jer od nje nije ništa očekivao, da se je fokusirao na S.L., jer je ona cijelo vrijeme pokušavala da se pridigne, da mu je u jednom trenutku majka prišla i da je krajičkom oka vidio da njezina stisnuta šaka ide u predjelu njegove glave, da su tada on i S.L. bili uz ogradu, bočno okrenuti, da se je on uspio izmaknuti i da ga majka nije udarila, ali da je ista nastavila i dalje na isti način, da on nije mogao dozvoliti da bude ozlijeđen, udaren, da je ostao u tome položaju, da se nije podignuo, da je desnu ruku držao na S.L. glavi, desno koljeno na leđima, da je tada ispružio lijevu nogu u majčinom pravcu, da je majka, zalijetajući se prema njemu, išla u pravcu njegove noge, te da ju je on tom ispruženom nogom samo odgurnuo u cilju da se zaštiti (isti demonstrirao to u sudnici), da je došlo do kontakta njezinog abdomena, da mu je ista psovala mrtvog ćaću, ali da ga više nije napadala, da je nesporno da je došlo do kontakta sa majkom kad je ispružio nogu, te da ne ulazi u to da li je nastala ozljeda na njezinom abdomenu, da je moguće da jeste, ali da je on to učinio braneći svoj tjelesni integritet, te da, što se tiče ozljeda koje je zadobila sestra, iste su nastale padom i trenjem od čvrstu površinu, da ju je on uhvatio za ramena i oborio, da ne zna da li je tako moglo doći do ozljede, ali da to nije učinio da je povrijedi nego da sebe zaštiti, da je njegova primjena sile bila daleko manja od one koju je ona primijenila prema njemu, te da je on primijenio najmanju moguću silu. Nadalje navodi da se je S.L. cijelo vrijeme opirala, da je htjela da se podigne i da mu nije jasno odakle joj tolika snaga, da je u međuvremenu došao i susjed S.H., koji mu je rekao: „Što to radiš, pusti je, sestra ti je“, da mu je on rekao da ga je sestra napala, da se ne miješa, da je on već zvao policiju, te da je S.H. odstupio u stranu, da je nakon nekoliko desetaka sekundi došla policijska patrola i to M.S. kao vozač i I.Š. kao suvozač, da I.Š. izlazi i da mu on govori : „Lišite je slobode i privedite u Policijsku stanicu“, da je I.Š. odmah preuzeo S.L. i stavio je u policijsko vozilo gdje je i ostao sa njom, dok je M.S. ostao napolju i upozoravao njegovu majku na ponašanje, jer mu je ista i dalje upućivala vulgarne psovke, te ga vrijeđala pred policajcima, da on nije želio da ga neko vrijeđa na licu mjesta, pa je rekao M.S. da joj napiše prekršajni nalog, da M.S. nije mogao od majke uzeti podatke, jer mu je ista rekla da bježi od nje i da mu ih neće dati, da je on tada M.S. rekao da je liši slobode ako ne bude htjela dati osobne podatke, da ona i dalje nije surađivala, ali da je on rekao da je ipak pusti, da će im on dati podatke ako budu trebali, ali da prekršajni nalog istoj ipak nikad nije izdan. Također navodi da je M.S. još fotografirao svojim mobitelom rasuti alat, nakon čega su oba policjaca napustila lice mjesta, dok je sa njim ostao S.H., koji mu je pomogao pokupiti rasuti alat, da ga je S.H. pitao što je to bilo i da mu je on rekao da ga je S.L. napala, da ju je zato držao a podu, da je sa odlaskom policije prestao fizički napad na njega, ali da je verbalni napad od majke nastavljen, kad se je, nakon što je pokupio alat vratio u kuću. Na kraju navodi da se nije izvinio majci i sestri, jer je čekao njihovo izvinjenje, da postavlja imovinskopravni zahtjev, čiji će iznos opredijeliti do kraja glavne rasprave.

Prilikom unakrsnog ispitivanja od strane tužitelja da pojasne kako je S.L. pala kad ju je on oborio na tlo, optuženi je iskazao da S.L. nije tada pala, nego da je on primijenio silu kako bi je oborio na tlo tj. spustio kao presu, da ona nije pala na stomak, nego djelom na koljena a djelom na laktove, da je kasnije bila poravnata kad je on morao da telefonira, te da se je poravnala primjenom njegove sile, da je kleknuo na njezina leđa sa 50% težine svoga tijela, da je jeste tada onemogućio da ustane i da se pomjera, te da se je stalno pokušavala pridići, da jeste dozivala u pomoć, ali da se ne sjeća da je govorila da je pusti, da je nije mogao pustiti kad ju je stavio pod kontrolu, da nema puštanja dok ne dođe policija, te da počinitelja kaznenog djela nad sobom ne može pustiti, da jeste tada bio u svojstvu građanina, ali da ne može tek tako isključiti i svojstvo policijskog službenika. Na upit tužitelja da li je točno da je on jači i korpulentniji od S.L., te da je u trenutku kad je S.L. stavio pod kontrolu, od nje prestao svaki napad prema njemu, isti je odgovorio da je ona stalno pokušavala ustati i da u takvim situacijama nema više puštanja, jer je mogla ponovo napasti. Također je pojasnio da je, kad je telefonirao, klečeći držao S.L., da je stavio svoje koljeno na njezina leđa, da ju je lijevom rukom držao glavu a desnom telefonirao, da je kad je završio telefoniranje sklonio koljeno, te ga opet stavio kad se je ista pokušavala podići, te pojašnjava da joj je držao glavu u cilju onemogućavanja podizanja, jer je ista imala ruke ispod sebe i to u položaju skleka, da je pokušavala da se pridigne, te da ju je pustio kad su došli policijski službenici, odnosno da ju je on predao, jer kad se neko liši slobode on se predaje.

Prilikom unakrsnog ispitivanja od strane braniteljice S.L. optuženi je pojasnio da je S.L., kad je trčala s koferom alata u rukama, pala jer je izgubila ravnotežu, da je pala kao žaba kad se razlijepi na sve četiri, a na dalje traženje da to pojasne isti je iskazao da je pala trbuhom prema dole, da se instiktivno dočekala na ruke i potom klizila prema ogradi, te navodi da misli da je pala bočno a ne na koljeno.

Sud je poklonio povjerenje iskazu optuženog u kojem isti pojašnjava odnose između njega, svoje majke M.L. i sestre S.L., probleme oko parkiranja, te kronologiju događaja kritične prilike, jer su isti u ovome dijelu suglasni kako sa iskazima optužene S.L., tako i iskazom M.L., ali i sa video-zapisom nadzorne kamere. Međutim sud nije povjerovao navodima optuženog koji se odnose na pojašnjenja u svezi svog postupanja i postupanja svoje sestre i majke kritične prilike, kao ni tvrdnji istoga da je S.L. kritične prilike sama pala prije nego ju je on oborio, a to iz razloga jer je ovaj dio iskaza istog cijenio subjektivnim i paušalnim, te danim u cilju prikazivanja sebe u boljem svjetlu i izbjegavanja kaznene odgovornosti.

Tako sud nije povjerovao tvrdnjama optuženog da ga je S.L., kad je izašla na put, a dok se je on nalazio na ulaznoj kapiji svoje garaže, cijelo vrijeme napadala, da je vršila verbalno nasilje nad njim, da nije pošla na groblje nego s ciljem da ga isprovocira, jer se na groblje ne ide u papučama, da je ona iskakala kao osica i govorila :“Šta hoćeš... ne bojim te se...to je moje“, da ona nije bila ni „ž“ od žrtve, nego osoba puna inata i pakosti, koja je htjela da mu naudi, a to iz razloga što se iz video zapisa nadzorne kamere jasno vidi i čuje da je optužena S.L. pokušavala razgovarati, da ga je pitala šta radi, da nije svjestan šta radi, zašto to radi, a da joj je, na svako njezino obraćanje optuženi Z.L. odgovarao sa „odjebi“, „ne obraćaj mi se“, „odmakni se“, „marš“, te da je dok se je S.L. još nalazila na cesti, optuženi Z.L. izašao pred nju i da ju je prsima, sa raširenim rukama svojom snagom gurao nazad, da se je ona nastojala oduprijeti sa ispruženim rukama govoreći da ga se ne boji, da samo proba...., da se je optuženi Z.L. u jednom trenutku sam vratio pred ulaznu kapiju, te da je tek tada počela rasprava o suvlasništvu, a u kojoj je S.L. uvrijedila Z.L. suprugu I.L. i govorila da će mu zaključati kupatilo, kuhinju, sve. Međutim i nakon toga, kad su oboje otišli u dvorište S.L. je ponovo pokušavala razgovarati, govoreći Z.L. da se smiri, da se dogovore, ali on je samo govorio “marš“. Dakle iz spomenute konverzacije optuženih sa video zapisa nadzorne kamere nedvojbeno proizlazi da jeste optužena S.L. prva započela verbalnu komunikaciju, da jeste prilazila Z.L. sa dozom samouvjerenosti i drskosti (utvrđeno po njezinom uspravnom držanju, hodu, načinu držanja ruku i načinu govora sa snimke video-nadzorne kamere), ali isto tako proizlazi da je upravo optuženi Z.L. već na samom početku pokazao jednu netrpeljivost, odbojnost prema S.L., da mu se S.L. nije obraćala sa pakošću i inatom, kako to isti tvrdi, da je alat uzela kako bi ga spriječila da zaključa kapiju, a ne da mu naudi, jer u protivnom ne bi bježala sa alatom, nego bi isti iskoristila za njegovo ozljeđivanje. U prilog zaključku suda da je optuženi Z.L. odmah stvorio predodžbu o cijelom događaju i pokazao jedan odbojan stav pokazuje i činjenica da je to nazvao „borba prljave igre“. Također nisu točni navodi optuženog da je S.L. slagala da je kritične prilike krenila na groblje, jer se na groblje ne ide u papučama, a to iz razloga što je u svom iskazu S.L. pojasnila da je tada krenila po svijeće u garažu, koje bi ponijeli na groblje.

Nadalje, navodima optuženog da je, kad je on bio kod kuće S.D., koja se nalazi blizu završetka tog sokaka, dakle na udaljenosti od S.L. od oko 6-7m, vidio da S.L. gubi ravnotežu i pada, te da silom inercije nastavlja svoje kretanje prema ogradi, da joj je alat ispao iz ruku i da se ona zabija u ogradu J.D., da se je pridigla, okrenula prema njemu i da je vidio ogebotine na njezinoj ruci, sud nije povjerovao, a to iz razloga što je isti ne samo u suprotnosti sa iskazima S.L. i M.L., koje su to izričito negirale, nego i iz razloga što je optuženi Z.L. opisivao gotovo svaku radnju poduzetu od njega i S.L. kritične prilike, ponavljajući ih više puta uvijek detaljno i gotovo identično, samo je, kad je govorio o S.L. padu iskazivao kontradiktorno. Tako je najprije samo iskazao da je ista pala, ne pojašnjavajući detaljnije kako je pala da li cijelim tijelom, na ruke, koljena ili slično, iako je sve drugo detaljno pojašnjavao, pa je, prilikom unakrsnog ispitivanja od strane braniteljice S.L., najprije iskazao da je S.L. tada pala kao žaba kad se razlijepi na sve četiri, a na dalje traženje da to pojasne isti je iskazao da je pala trbuhom prema dole, pa zatim da se instiktivno dočekala na ruke i potom klizila prema ogradi, a onda pak da misli da je pala bočno a ne na koljeno, zbog čega je sud mišljenja da je ovaj dio iskaza optuženog Z.L. dan neiskreno i s ciljem da sebi ishodi bolji položaj pred sudom, obzirom da je tvrdio da je S.L. upravo na takav način zadobila utvrđene ozljede.

Sud nije povjerovao optuženom da mu je, kad ga je S.L. udarila ključevima, bilo teško razdvojiti svoju funkciju policijskog službenika od građanina, da je bio u odori, pa je onda za druge ljude bio u službi, te da je tada instiktivno postupao kao policijski službenik, da ima rutinu postupanja, kao i da je tada primijenio najmanju moguću silu, a to ne samo iz razloga što su ovakve tvrdnje nelogične i apsurdne, nego i zato što sam optuženi naglašava da je bio u odori i da je zato za druge ljude bio u službi, a što pak ukazuje da je točno razlučivao u kojem svojstvu tada djeluje, ali da mu je bio važniji dojam koji ostavlja na ljude, njegov ugled, kako će ga drugi percipirati nego posljedice koje će trpjeti njegova sestra zbog njegovog postupanja.

Sud također nije povjerovao optuženom da S.L. nije pala, kad ju je isti svojom snagom oborio na tlo, nego da se je jednostavno spustila, kao kad se pritiska presa, a to iz razloga što je nelogično da se neko, ko se opire obaranju, spušta polagano, nego naprotiv upravo suprotno tj. da pada u trenutku kad snaga koja djeluje na njega nadjača pruženi otpor. Osim toga i sam optuženi u svom iskazu, kad je pojašnjavao kako je S.L. pala prilikom obaranja, rekao da se je ista dočekala na koljena i laktove, a što potvrđuje zaključak suda, da se je radilo o prisilnom padu na koljena i na laktove, jer da se je oštećena spuštala, dočekala bi se na prste i dlanove, te spustila u čučeći položaj.

Sud također nije povjerovao navodima optuženog da se je njegova majka M.L., dok je on onemogućavao S.L. da se pridigne, ista na njega zalijetala zatvorenom pesnicom, da je prvi udarac izbjegao, a kad je vidio da njezina stisnuta pesnica i pod drugi put ide u predjelu njegove glave, ispružio nogu samo da bi je odgurnuo od sebe u cilju da sebe zaštiti. Naime, ovaj dio iskaza optuženog je djelomično u suprotnosti sa iskazom M.L. koja tvrdi da je išla prema Z.L. kako bi ga odgurnula i oslobodila S.L., a kojem dijelu iskaza je sud povjerovao, jer ovakvu rekaciju majke cijeni logičnom. Da je optuženi Z.L. tada ispružio lijevu nogu je nesporna činjenica, međutim sud nije povjerovao optuženom da je to učinio kako bi zaštitio svoj integritet, nego da je to učinio kako bi je odgurnuo i onemogućio majku da oslobodi S.L.. U prilog zaključku suda da optuženi tada nije reagirao kako bi sebe zaštitio govori i činjenica da je majku da ga odgurne mogao spriječiti i rukama ili je S.L. mogao jednostavno pustiti, a događaj prijaviti policiji ako je smatrao da je istim oštećen. Na lice mjesta su došli i njihovi susjedi kao svjedoci, pa nije bilo potrebe za takvom demonstracijom moći, kakvu je optuženi pokazao, tim više što tada tu nije bio po službenoj dužnosti, nego po privatnoj osnovi, iako za vrijeme radnog vremena. Osim toga, nelogično je da je majka M.L. jednostavno sama naletila na Z.L. nogu, da je on nije odgurnuo, kako to pokušava prikazati, a to iz razloga što upravo optuženi kaže da je netom prije, navodno, izbjegao majčin udarac u glavu, a što znači da mu je ista bila blizu, da se je nalazila pored njega, što pak dovodi do zaključka da se nije trebala zalijetati sa neke udaljenosti da mu navodno zada drugi udarac, kako to sam tvrdi, dakle nije mogla ni „naletjeti“ na njegovu ispruženu nogu, tj. sama se na istu nabiti, nego naprotiv govori u prilog zaključku da je optuženi savijenu nogu ispružio dok se je majka nalazila kod njega i dok ga je pokušavala odgurnuti sa Slađane, dakle, upravo u namjeri da je udarcem odgurne od sebe, iako je to mogao učiniti i rukom, bez zadavanja udarca, ali tad bi morao pustiti S.L., a što nije mogao dozvoliti, jer kad se, kako je uporno ponavljao, neko liši slobode onda više nema puštanja, što opet ukazuje da je isti upravo tada postupao kao da poduzima službenu radnju u svojstvu policijskog službenika..

Sud je mišljenja da je optuženi navedene dijelove iskaza dao subjektivno, neiskreno i u cilju izbjegavanja odgovornosti za radnje koje su mu stavljene na teret, te da se je na svojstvo policijskog službenika pozivao po potrebi, ovisno o situaciji, kako bi opravdao svoje ponašanje. U prilog ovome zaključku govori činjenica da je optuženi tako najprije iskazao da je njegovo pravo kao građanina da usmeno podnese prijavu policiji, te da je kritične prilike bio građanin, bez obzira što je policajac, da je zato policijskom službeniku A.B. rekao da ode sa pozornikom na lice mjesta, da zamole majku i sestru da maknu auto radi deeskalacije sukoba, jer sebi kao policijskom službeniku nije mogao dozvoliti da ode na lice mjesta i da dođe do konflikta, da bi nedugo poslije upravo to učinio. Nadalje, optuženi je isto tako iskazao da je, kad mu se je S.L. obraćala na ulaznoj kapiji, imao potrebu da je udalji, odgurne od sebe, da nije mogao dopustiti da ga vrijeđa, ali da nije mogao postupiti ni kao policijski službenik u smislu da joj izda prekršajni nalog, jer mu je to sestra, te da ju je zato svojim tijelom odgurao, ali ne iz razloga da je povrijedi, nego je jednostavno raširio ruke i odgurnuo je svojim tijelom, jer nije dužan da trpi njene uvrede na licu mjesta, da bi pak kad pojašnjava svoje ponašanje prema optuženoj-oštećenoj S.L. iskazao da, iako je čuo da ista doziva u pomoć, istu nije mogao pustiti kad ju je stavio pod kontrolu, da počinitelja kaznenog djela nad sobom ne može pustiti, da nema puštanja dok ne dođe policija, te je također kad su došli policijski službenici rekao da je istim predao S.L., jer se osoba kad se liši slobode „predaje“, te je policijskim službenicima, kojima je tada bio nadređen, izdao naredbu da S.L. liše slobode, te da je vode u policijsku stanicu, kao i da se njegovoj majci izda prekršajni nalog, jer ga je vrijeđala kao policijskog službenika (potvrdio u svom iskazu i svjedok M.S.), a što sve ukazuje da tada nije postupao ne samo kao brat, nego niti kao običan građanin, nego naprotiv kao policijski službenik i zapovjednik tada nazočnim policijskim službenicima. Dakle, iz naprijed navedenih pojašnjenja samog optuženog upravo proizlazi da se je optuženi na svojstvo policijskog službenika pozivao po potrebi, odnosno da je bio policijski službenik kad je smatrao da mu to odgovara a građanin opet kad mu je to svojstvo išlo u prilog.

Iz Izvoda iz kaznene evidencije za Z.L. sačinjenog od MUP-a ŽP, PU Odžak, Odjela kriminalističke policije br. 02-2/5-1-03-189-337/22 od 08.12.2022.godine proizlazi da optuženi Z.L. do sada nije osuđivan, dok iz Izvoda iz kaznene evidencije za S.L. sačinjenog od MUP-a ŽP, PU Odžak, Odjela kriminalističke policije PU Odžak br. 02-2/5-1-03-189-336/22 od 08.12.2022.godine proizlazi da optužena S.L. do sada također nije osuđivana.

Iz podataka o imovnom stanju za S.L. i Z.L. sačinjenih od strane Porezne ispostave Odžak br. 13-2/2-45-1-1997/22 od 05.12.2022.godine proizlazi da za osiguranika S.L. na osnovu godišnjeg izvještaja o ukupno isplaćenim plaćama i drugim ličnim primanjima nema evidentiranih plaća i nema ostvarenih dodatnih primanja, dok je Z.L. evidentiran kao porezni obveznik, obzirom da je prijavljen u radni odnos kod MUP-a Županije Posavske od 01.01.2001.g., te da je isti za period od 01.01.2021.g. do 31.12.2021.g. ostvario dohodak u iznosu od 24.035,027 KM.

Sumirajući, dakle, sve naprijed utvrđene činjenice, te dovodeći iste u međusobnu vezu sud je sa sigurnošću utvrdio da je optuženi Z.L. dana 11.8.2022.g. oko 10,45 sati ispred zajedničke porodične kuće u O., u Ulici …, kada je vidio da se njegova sestra S.L., nakon kraće verbalne rasprave zbog neriješenih imovinsko- pravnih odnosa, trčećim korakom niz navedenu ulicu udaljava od kuće, noseći njegov kofer s alatom u rukama, potrčao za njom (ove činjenice su utvrđene na temelju video zapisa sa nadzorne kamere, a iste su učinili nespornim i sami optuženi Z.L. i S.L.). Također je utvrđeno da je optuženi Z.L. sustigao S.L. nakon što je ista bacila kofer s alatom, a što je utvrđeno na temelju iskaza optužene-oštećene S.L., koja je to jasno iskazala, kao i na temelju iskaza svjedoka I.B. koji je izjavio da je vidio S.L. kad je protrčala, da je potom čuo i kako se je nešto prosulo, te da je nakon toga tek prošao i Z.L.. Nadalje je utvrđeno da je optuženi, kada je sustigao oštećenu S.L., te kada ga je ista svežnjem ključeva udarila po obrazu, istu prisilno oborio na zemlju (suglasno izjavili i optuženi Z.L. i optužena-oštećena S.L.) i to tako što ju je uhvatio za ramena, a kako je to iskazao optuženi pojašnjavajući da ju je snagom pritiskao kao presu, a kojim navodima je sud povjerovao kao logičnim i uvjerljivim, za razliku od tvrdnji optužene koja je ispričala potpuno drugačiju verziju priče tj. da ju je optuženi s leđa najprije uhvatio za vrat, a potom udario rukom po potiljku tj. stražnjem dijelu glave, da joj je zatim uzeo ruke, odgurnuo do kapije u stojećem položaju i oborio tj. silom bacio na tlo, a kojim tvrdnjama sud nije povjerovao iz razloga navedenih u prethodnom dijelu obrazloženja a kod ocjene iskaza optuženih. Isto tako je nedvojbeno utvrđeno, a što je i nesporno među strankama, da je, nakon što je optuženi Z.L. oborio oštećenu S.L. na tlo, isti kleknuo na nju tako što ju je svojim koljenom i težinom svog tijela pritisnuo na tlo u predjelu njenih leđa, da ju je onemogućio da ustane i da se pomjera, kao i da ju je rukom straga nasilno vukao za kosu, da se nije obazirao na njene pozive u pomoć i riječi da je pusti, te da ju je tako držao pritisnutu na tlu sve do dolaska policijskih službenika. Iz iskaza oštećene je utvrđeno da ju je optuženi pritisnuo svom težinom svog tijela, dok je optuženi iskazao da je to učinio samo s pola svoje težine. Iako je ova činjenica manje bitna, sud je povjerovao oštećenoj, a to iz tazloga što je i optuženi iskazao da se je ista cijelo vrijeme opirala i da ju je morao držati glavu i vući za kosu kako bi je fiksirao, a što dovodi do zaključka da ju je i pritiskao svom svojom snagom, tj. cijelom težinom svog tijela. Da je optuženi od strane policije zatečen da drži oštećenu na tlu upravo u naprijed opisanom položaju, da je ošećena ležala potrbuške, dok joj je optuženi, u čučećem položaju, držao glavu i vukao za kosu potvrdili su i policijski službenici M.S. i I.Š., te svjedok S.H. Također iz iskaza oštećene utvrđeno je da, što je ona više pokušavala da se brani, to ju je optuženi sve više vukao i pritiskao, da je ona tada počela da pravi buku, da zove u pomoć, a što su potvrdili svjedokinja M.L. i sam optuženi Z.L. .Nadalje je utvrđeno da je oštećena S.L. uslijed pada na tlo, zbog nasilnog obaranja, i sraza tijela sa šljunčanom površinom, te tangencijalnim povlačenjem oštećenih regija po podlozi zadobila lake tjelesne ozljede u vidu oguljotine lijeve podlaktice, oguljotine i krvni podliv desne podlaktice, te oguljotine desnog ramena, a što je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Ante Blažanovića. Ove činjenice su utvrđene na temelju iskaza optuženog koji je jasno iskazao da ju je silom oborio na tlo, da se je S.L. dočekala na koljena i na laktove, da se je poslije uslijed njegovog pritiska poravnala u ležeći položaj, a što nedvojbeno ukazuje da je ista uslijed njegovog nasilnog obaranja najprije pala koljenima na tlo, a potom uslijed njegovog daljnjeg pritiska radi stavljanja iste u ležeći položaj, pala i na podlaktice, dok ju je, kako to optuženi navodi „poravnavao“ u ležeći položaj. Također je optuženi pojasnio da su S.L., dok je ležala na tlu, ruke bile savijene ispod njezinog gornjeg dijela tijela tj. prsa kao kod skleka, a što pak znači da su joj dlanovi i podlaktice bile okrenute prema tlu, a kako je to na glavnoj raspravi i pokazao optuženi, pa je stoga nedvojbeno da je upravo kako zbog opisanog prisilnog pada na tlo tako i zbog opisanog položaja ruku, a uslijed S.L. stalnog opiranja da se oslobodi i ustane, kako je to iskazao optuženi, došlo ne samo do sraza spomenutih dijelova tijela sa šljunčanom površinom, nego i do tangencijalnog povlačenja oštećenih regija tj. lijeve i desne podlaktice, te desnog ramena po podlozi, a što je po nalazu i mišljenju vještaka dr. Ante Blažanovića, mogući uzrok nastanka spomenutih ozljeda, koje je kvalificirao kako pojedinačno tako i u svom zbroju kao lake tjelesne ozljede. Također je utvrđeno, prije svega iz iskaza optužene S.L. da su naprijed utvrđene radnje optuženog Z.L. kod nje izazvale osjećaj ugroženosti i straha za vlastiti život, te bol u predjelu vrata, a na koju bol se je, po izjavi policijskog službenika I.Š. ista žalila odmah kad je smještena u policijsko vozilo, te isto tako i prilikom pregleda kod dr. D.H., zbog čega joj je i stavljen Schantzov ovratnik.

Kako iz naprijed utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno proizlazi da je optuženi Z.L. kritičnog dana naprijed utvrđenim radnjama ispoljio nasilje prema članu svoje obitelji tj. sestre S.L. kako upotrebom fizičke sile (hvatanjem za ramena, obaranjem na tlo, te nasilnim povlačenjem straga za kosu i pritiskom iste bez mogućnosti pomjeranja) tako i istovremenom manifestacijom moći i kontrole nad istom, a koja se ispoljila upravo u poduzimanju radnji koje bi bio ovlašten poduzimati samo u svojstvu policijskog službenika po službenoj dužnosti i to pod određenim okolnostima, a koje svojstvo u konkretnom slučaju nije imao, niti je mogao imati, obzirom da je ne samo bio aktivni sudionik kritičnog događaja, nego je i sa sudionicima događaja u krvnom srodstvu tj. isti je brat S.L. a sin M.L., te kako je navedeno nasilje u konačnici rezultiralo ugrožavanjem tjelesne cjelovitosti oštećene S.L., tj. nanošenjem naprijed opisanih lakih tjelesnih ozljeda, te fizičke i psihičke boli, to su se u radnjama istoga stekla sva obilježja kaznenog djela Nasilja u obitelji iz čl. 222.st.1. KZ F BiH.

Nisu utemeljeni navodi optuženog da je predmetne radnje poduzeo kako bi spriječio S.L. da ga dalje ozlijedi ili pak da ozlijedi sebe, a to iz razloga što je protupravna radnja S.L. prema njemu (zadavanje udarca ključevima) već bila završila i ista nije poduzela niti jednu drugu radnju koja bi se mogla protumačiti kao nekakav napad ili pokušaj ponovnog ozljeđivanja, zbog čega je optuženi mogao jednostavno njezine proturavne radnje prijaviti policiji, a ne sam djelovati. Naprotiv, isti navodi da mu nije palo na pamet da kaže policijskim službenicima, kada su došli na lice mjesta, da ga je sestra ozlijedila, a što potvrđuje zaključak suda da policiju nije zvao zato što je bio ozlijeđen i što se je bojao od ponovnog napada, nego naprotiv da bi demonstrirao silu i moć koristeći svoje svojstvo policijskog službenika.

Kako tužiteljstvo nije dokazalo da je optuženi naprijed utvrđenim radnjama ošećenoj S.L. nanio laku tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine nosnog predvorja s krvarenjem, odnosno nije dokazalo da su radnje optuženog u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom spomenute ozljede, to je sud u 8. i 9. redu izostavio riječi „i oguljotine nosnog predvorja s krvarenjem“. Naime, u svom nalazu i mišljenju vještak dr. Anto Blažanović je bio izričit da ova ozljeda nije mogla nastati pri padu i udarcu nosom o tvrdu podlogu, niti uranjanjem glave u šljunčanu površinu, da je jedini način na koji je ova ozljeda mogla nastati taj da je neki predmet uletio u nosni predio i onda nekim pokretom napravio duboku oguljotinu koja krvari, da to može biti i da najvjerojatnije i jest nokat te osobe, kad sebi čeprka nos ili pak neke druge osobe, a u konkretnom slučaju je nedvojbeno utvrđeno da optuženi nije imao takvog kontakta sa oštećeom, odnosno da joj nije stavljao prst u nosnicu.

Nadalje, Sud je, a shodno nedvojbeno utvrđenim činjenicama, izvršio preciziranje činjeničnog opisa kaznenog djela Nasilje u obitelji iz čl. 222.st.1. KZ F BiH, opisanog pod točkom 1. podnesene i na glavnoj raspravi izmijenjene optužnice, ne dirajući pritom u objektivni identitet iste. Naime, obzirom da je među strankama nesporno da je optužena S.L. kritične prilike uzela kofer s alatom i sa njim pobjegla, a što je u stvari i bio povod da optuženi krene za njom, precizirao činjenični opis predmetnog kaznenog djela iz točke I optužnice na način da je u 4. redu, iza riječi „udaljava od kuće,“ dodao riječi „noseći njegov kofer s alatom u rukama“, te je iza istih, mijenjajući redoslijed riječi činjeničnog opisa dodao riječi: „potrčao za njom i kada ju je sustigao“, a tek nakon njih stavio riječi „svjestan da nasiljem ugrožava tjelesnu cjelovitost člana svoje porodice, što je i htio“, a to iz razloga što radnje nasilja, po mišljenju suda, nisu počele kad je optuženi potrčao za S.L., jer je isti tada u stvari krenuo za alatom, te S.L. govorio: „Ostavi to“, nego onoga trenutka kada ju je uhvatio za ramena i oborio na tlo, a što je učinio nakon što je alat S.L. već bacila. Nadalje, kako iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je optuženi, a kad mu se S.L. okrenula, rukama istu uhvatio za ramena i potom oborio, to je sud u 5. i 6. redu činjeničnog opisa izmjenjene optužnice riječi: „rukom je sa leđa uhvatio za vrat“ zamijenio riječima: „rukama je uhvatio za ramena“ te je u istom redu nakon riječi „ i oborio na zemlju“, ponovno mijenjajući redoslijed, dodao činjenični opis iz 9., 10., 11. i 12. reda izmjenjene optužnice odnosno riječi: „a potom je kleknuo na nju tako što ju je svojim koljenom i svom težinom svog tijela pritisnuo na tlo u predjelu njenih leđa i onemogućio je da ustane i pomjera se, te je rukom straga nasilno vukao za kosu, ne obazirući se na njene pozive u pomoć i riječi da je pusti, te je tako držao pritisnutu na tlu sve do dolaska policijskih službenika“, nakon čega je dodao činjenični opis iz 6., 7. i 8. reda izmjenjene optužnice odnosno riječi: „ od kog pada na tlo i sraza tijela sa šljunčanom površinom, te tangencijalnim povlačenjem oštećenih regija po podlozi je S.L. zadobila lake tjelesne povrede u vidu oguljotine lijeve podlaktice, oguljotine i krvnog podliva desne podlaktice, oguljotine desnog ramena“. Također, obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ante Blažanovića proizlazi da su ozljede koje je kritične prilike S.L. zadobila, mogle nastati ne samo od pada na tlo i sraza tijela sa šljunčanom površinom (po zaključku suda pri padu uslijed nasilnog obaranja), nego i tangencijalnim povlačenjem oštećenih regija po podlozi (po zaključku suda do istih je moglo doći dok je S.L. ležala potrbuške a ruke joj bile u položaju skleka, pritisnute na zemlju, obzirom da se je cijelo vrijeme opirala i nastojala osloboditi a Z.L. ju je cijelo vrijeme pritiskao), to je također u 6. redu izmjenjene optužnice nakon riječi : „šljunčanom površinom“ dodao riječi: „te tangencijalnim povlačenjem oštećenih regija po podlozi“, a kako je to naprijed i navedeno.

Nadalje, iz naprijed utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi počinio i kazneno djelo Nasilje u obitelji iz čl.222.st.2. u svezi sa st.1. KZ F BiH, a za koje se isti tereti točkom 2. predmetne optužnice, obzirom da iz istog nedvojbeno proizlazi da je oštećena M.L. kritičnog dana tj. 11.8.2022.g. oko 10,45 sati u blizini zajedničke porodične kuće u O., u Ul. …, nakon što je vidjela da je optuženi Z.L. trčećim korakom sustigao svoju sestru S.L., da ju je oborio na tlo, da ju je pritisnuo na zemlju koljenom i težinom svog tijela u predjelu njenih leđa, kao i da ju je pritom držao rukom za kosu, prišla optuženom Z.L. i S.L. sa namjerom da ih razdvoji, a koje su činjenice utvrđene na temelju iskaza oštećene M.L., kojem dijelu iskaza iste je sud povjerovao, jer smatra da su dane iskreno i objektivno, te su u najvećem dijelu u suglasnosti i sa iskazima optuženog Z.L. i S.L. Osim toga, sud je već u prethodnom dijelu obazloženja pojasnio da je došao do zaključka da je M.L. doista mogla vidjeti navedene radnje, ali na udaljenosti, obzirom da video zapis kamere nije evidentirao istu sve dok se optuženi Z.L. i S.L. nisu izgubili iz vidokruga iste, odnosno do završetka snimke, a nesporno je da je ista doista došla na lice mjesta. Nadalje je također iz iskaza M.L. utvrđeno da je ista prišla optuženom Z.L. i S.L. s namjerom da ih razdvoji, obzirom da je ista to iskazala, a ovakva namjera je potpuno logična obzirom na kritičnu situaciju, tj. činjenicu da majka želi pomoći svom djetetu koje doziva u pomoć, te da s druge strane ne želi nauditi niti svom drugom djetetu, ukoliko spomenutu pomoć može pružiti na bezbolniji način. Nadalje je utvrđeno da se je optuženi Z.L., kada mu je njegova majka M.L., sa kojom živi u zajedničkom domaćinstvu na navedenoj adresi, prišla, pridigao, te da je, i dalje držeći S.L. na tlu, lijevom nogom udario M.L. u predjelu stomaka (utvrđeno na temelju iskaza oštećene M.L.). U svom iskazu i optuženi Z.L. je učinio nespornim da je na spomenuti način podigao svoju lijevu nogu i da je došlo do kontakta između njegove noge i abdomena oštećene. Međutim, optuženi navodi da je to učinio kako bi se zaštitio, te da je nije udario nego da je do kontakta došlo zato što je oštećena naletjela na njegovu nogu, kad se je navodno zaletjela da ga udari pesnicom, da je i netom prije toga to pokušala, ali se je on uspio izmaknuti. Sud je ovaj dio iskaza optuženog cijenio neiskrenim i danim u cilju izbjegavanja odgovornosti za poduzete radnje, a to ne samo iz razloga što je isti nelogičan, jer bi u tom slučaju noga trebala biti u ispruženom položaju i prije kontakta, a što znači da bi tada oštećena jednostavno udarila od ispruženu nogu, a u kojem slučaju bi pak intezitet ostvarenog kontakta nedvojbeno bio manji, osim ako se ista nije zalijetala sa znatno već udaljenosti trčećim korakom, a što se nije dogodilo u konkretnom slučaju, upravo iz razloga što i sam optuženi navodi da se je oštećena nalazila blizu njega, jer ga je navodno netom prije pokušala udariti zatvorenom šakom u predjelu glave, te da se je on uspio izmaknuti, a što opet govori u prilog zaključku da je optuženi savijenu nogu ispružio dok se je majka nalazila kod njega i dok ga je pokušavala odgurnuti sa S.L., dakle, upravo u namjeri da je udarcem odgurne od sebe, iako je to mogao učiniti i rukom, bez zadavanja udarca, ali tad bi morao pustiti S.L., a što nije mogao dozvoliti. Također je utvrđeno da je oštećena M.L. kritične prilike upravo uslijed navedenih radnji optuženog zadobila ozljede u vidu nagnječenja i krvnog podliva prednje trbušne stijenke, a što proizlazi kako iz naprijed cijenjene medicinske dokumentacije - Ambulantnog lista Službe hitne kirurške ambulante broj protokola 2154/22 od 11.08.2022.g., tako i iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ante Blažanovića, koji je, navodeći uzrok nastanka spomenutih, iskazao da može nastati najmanje jednim umjereno snažnim udarcem u oštećeno područje nekim tupotvrdim mehaničkim sredstvom koji može biti i noga obuvena u cipelu, te je iste skupno kvalificirao kao laku tjelesnu ozljedu.

Kako je dakle, nedvojbeno utvrđeno da je optuženi Z.L. kritičnog dana naprijed utvrđenim radnjama ispoljio nasilje prema članu svoje obitelji tj. majke M.L., sa kojom živi u zajedničkom domaćinstvu, te istim ugrozio tjelesnu cjelovitost iste, to su se u radnjama optuženog stekla sva obilježja kaznenog djela Nasilje u porodici iz čl. 222.st.2. u vezi sa st. 1. i čl. 54. Kaznenog zakona FBiH.

Sud nije prihvatio obranu optuženog da je kritične prilke predmetnu radnju poduzeo kako bi sebe zaštito, a to iz razloga što istome, po mišljenju suda, nije prijetila nikakva opasnost, a pokušaj majke da ga odgurne od S.L. je mogao spriječiti na drugi način, bez ozljeđivanja majke, tj. mogao je postaviti ruku, izmaknuti se ili jednostavno pustiti svoju sestru, te čekati policiju koju je pozvao, kao što bi učinio i svaki drugi građanin.

Nisu utemeljeni navodi branitelja optuženog da radnje optuženog nemaju obilježja nasilja, te da su ista drugačije kvalificirana od radnji optužene S.L. iako se radi o istoj rodbinskoj vezi na realaciji brat-sestra, te iako su radnje počinjenje u istom kritičnom događaju, a to iz razloga što je optužena S.L. predmetne inkriminirane radnje počinila u afektu ljutnje i straha iz razloga što je prethodno odbacila alat, koji se je prosuo, te što ju je optuženi Z.L. sustigao i što joj se približio, a koja radnja nema toliku količinu drskosti i bezobzirnosti, niti primjenjenog nasilja koju imaju radnje optuženog. Optuženi Z.L. je oštećenu ne samo nasilno oborio na tlo, nego ju je pritiskao, vukao za kosu, onemogućavao joj da se pomjeri, gurajući joj glavu prema tlu, te je ustrajao u ovakvim radnjama sve do dolaska policijskih službenika, ne obazirujuću se na njezine molbe i plač (policijski službenici navode da je ista plakala), ne obazirujući se na njezinu patnju kako fizičku tako i psihičku, koju joj je nepotrebno prouzročio. Sud nije prihvatio navode optuženog Z.L. da je tako postupao, jer navodno nije mogao odvojiti svoju policijsku uvježbanu rutinu od reakcije jednog brata, a što je potpuno apsurdno, jer bogato policijsko iskustvo, na koje se isti poziva, upravo bi istom trebalo omogućiti jednu profesionalnost i svakako mogućnost uspješnog razdvajanja službenog od privatnog postupanja. Na glavnoj raspravi, a i na temelju snimke video nadzorne kamere nedvojbeno je da je isti fizički snažniji, kurpulentniji, a svakako da i, kako to sam navodi, ima bogato policijsko iskustvo, pa je nevjerojatno da isti nije mogao i bez ovakve primjene sile nazvati policiju i prijaviti oštećenju kad mu je nanijela ozljede. Optuženi se pravda da je oštećenu morao staviti pod kontrolu kako ne bi više ozljeđivala njega a niti eventualno sebe, ali iz poduzete S.L. radnje nedvojbeno je da je to bila afektivna reakcija, udarac sa svežnjem ključeva, kojima je tada raspolagala, a ne napad koji bi zahtjevao takvu primjenu sile kakvu je ispoljio optuženi, obzirom da ga oštećena nije udarila niti pesnicom, niti nekom alatkom koja je bila na tlu, tim više što je optuženi, obzirom na svoju građu, fizičku spremu i iskustvo mogao otkloniti bilo koji drugi napad sve da je i uslijedio od oštećene, jer bi isti tada očekivao i bio spreman. Apsurdno je da muškarac a pogotovo kvalificirani policijski službenik mora primijeniti takvu silu da bi se obranio od žene koja je raspolagala samo sa svežnjem ključeva.

Sud je mišljenja da je optuženi u konkretnom slučaju iskoristio svoje iskustvo policijskog službenika i uniformu u kojoj se tada nalazio, a svakako i svoja ovlaštenja, pa i svoje svojstvo zapovjednika, za rješavanje svog privatnog problema, obzirom da je policijskim službenicima koji su došli na lice mjesta i kojim je zapovjedao što trebaju činiti u smislu lišavanja slobode S.L. i M.L., iako tada on osobno nije postupao u svojstvu ovlaštene službene osobe nego isključivo na privatnoj-obiteljskoj relaciji. Sud je mišljenja da ponašanje optuženog kritične prilike ne samo da odstupa od uobičajenog ponašanja u porodičnim odnosima, nego ispoljava jednu dozu grubosti i bahatosti, te manifestaciju moći i očite netrpeljivosti optuženog prema svojoj sestri i majci.

Navodi branitelja da naprijed navedene radnje optuženog nemaju kvalifikaciju kaznenog djela Nasilje u obitelji uz čl.222.st.2. u svezi sa st.1. KZ F BiH iz točke dva predmetne optužnice, jer oštećena M.L., po navodima branitelja, ne živi u zajedničkom kućanstvu sa optuženim Z.L., uz pojašnjenje da isti žive u istom dvorištu, u istoj zgradi, ali da ne funkcioniraju kao obitelj, nisu utemeljeni, a to iz razloga što je ne samo nesporna činjenica da isti žive u istoj kući, da koriste iste prostorije, nego što je i sam optuženi iskazao da je do prije godinu dana on bio podrška majci, da se je o istoj brinuo, pomagao, da ga je ista favorizirala, dok je oštećena iskazala, da nakon kritičnog događaja nije više mogla živjeti sa svojim sinom i njegovom obitelji, kako zbog njihovog ponašanja, tako i iz razloga što su joj isključivali grijanje, internet, a što sve govori u prilog zaključku suda da se je radilo o istoj zajednici, zajedničkom kućanstvu, a ne ljudima koji su samo živjeli u istoj kući kao podstanari bez ikakvih dodirnih točaka. Činjenica da su se njihovi međusobni odnosi poremetili posljednju godinu dana, kako to proizlazi iz iskaza optuženog, nisu od odlučnog značaja. Osim toga, svoje navode branitelj nije potkrijepio nikakvim dokazima, pa je sud iste cijenio paušalnim i neuvjerljivim.

Nisu utemeljene niti tvrdnje branitelja da se u konkretnom slučaju predmetne radnje optuženog ne mogu kvalificirati kao radnje nasilja u obitelji, jer nisu počinjene u obiteljskoj kući ili dvorištu, a to ne samo iz razloga što je konflikt, najprije verbalni upravo započeo u obiteljskom dvorištu, nego i iz razloga što bitno obilježje ovoga kaznenog djela nije mjesto počinjenja tj. isto ne mora biti nužno obiteljska kuća, nego je, naprotiv, bitno obilježje to što se isto može izvršiti samo između ograničenog kruga osoba, odnosno izvršitelj djela kao i pasivni subjekt-osoba prema kojoj su nasilne radnje počinjenje može biti samo član porodice ili porodične zajednice, dok je za teži oblik istoga, koji je točkom 2. optužnice stavljen na teret optuženom, bitno obilježje da izvršitelj sa članom porodice živi u zajedničkom kućanstvu, a što i jeste u konkretnom slučaju.

Predmetna kaznena djela optuženi Z.L. je počinio u stanju ubrojivosti i sa izravnom namjerom, obzirom da je bio svjestan da poduzetim radnjama nasilja tj. nasilnim obaranjem na tlo, držanjem i povlačenjem za kosu, pritiskanjem na tlo tijela i glave, ugrožava tjelesnu cjelovitost člana svoje porodice-sestre S.L., odnosno da udarcem noge u području stomaka svoje majke-M.L., s kojom živi u zajedničkom kućanstvu, također ugrožava tjelesnu cjelovitost iste, a kojom prilikom je izrazio i volju za nastupanjem zabranjenih posljedica. Optuženi je, dakle, bio svjestan svojih djela i htio je njihovo počinjenje.

Obzirom na naprijed navedeno sud je optuženog Z.L. oglasio krivim za kazneno djelo Nasilje u porodici iz čl.222.st.1. u stjecaju sa kaznenim djelom Nasilje u porodici iz čl. 222.st.2. u vezi sa st. 1. i čl. 54. Kaznenog zakona FBiH, te je istom, cijeneći prirodu i težinu kaznenih djela ( za kazneno djelo pod točkom 1. optužnice propisana novčana kazna ili zatvora u trajanju do jedne godine, a pod točkom dva novčana kazna ili zatvora u trajanju do tri godine), okolnosti pod kojima su djela počinjena (optuženi je bio isprovociran radnjama svoje sestre najprije verbalno a potom i odnošenjem alata, te majke koja ga je vrijeđala i nastojala obraniti kćerku), stupanj odgovornosti optuženog (izravna namjera), jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, te posljedicu izvršenog djela, na temelju čl. 7., 42., 49. st. 1. Kaznenog zakona F BiH, za kazneno djelo Nasilje u porodici iz čl. 222. st.1. Kaznenog zakona FBiH opisanog pod točom 1. izreke presude utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca, a za kazneno djelo Nasilje u porodici iz čl. 222. st.2. u svezi sa st.1. Kaznenog zakona FBiH opisanog pod točom 2. izreke presude utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te mu je primjenom čl. 54. st.1. i st. 2. t. „b“, čl. 60. st. 2. i čl. 62. st. 1., 2. i 3.Kaznenog zakona F BiH izrekao uvjetnu osudu kojom mu je utvrdio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od od 4 (četiri) mjeseca, koja se neće izvršiti ako optuženi u roku od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci ne počini novo kazneno djelo.

Prilikom izricanja kazne sud je od olakotnih okolnosti na strani optuženog cijenio korektno držanje u tijeku postupka, činjenicu da je isti obiteljski čovjek (oženjen, otac petero djece), okolnosti pod kojima su kaznena djela počinjena tj. činjenicu da je isti bio isprovociran postupanjem svoje majke i sestre, te dosadašnju neosuđivanost, dok je kao otegotnu okolnost cijenio upornost pri činjenju kaznenih djela, koja se ogleda u brojnosti poduzetih radnji i ustrajavanju na njihovom činjenju (obaranje na tlo, držanje i povlačenje za kosu, pritiskanje na tlo tijela i glave oštećene S.L. i to sve dok nije došla policija), te činjenicu da je nasilnu radnju poduzeo prema majci, koja je starije životne dobi.

Što se tiče kaznenog djela Laka tjelesna ozljeda iz čl. 173.st.1. Kaznenog zakona F BiH, koje je predmetnom optužnicom stavljeno na teret optuženoj S.L., sud je odlučio kao u točki II izreke presude.

Naime, sumirajući sve naprijed utvrđene činjenice, te dovodeći iste u međusobnu vezu, sud je također sa sigurnošću utvrdio da je optužena S.L. dana 11.08.2022.g. oko 10,45 sati u O., u Ul. …, u blizini zajedničke porodične kuće, nakon verbalne rasprave zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa, a nakon što ju je Z.L. sustigao, kad je bježala s njegovim koferom alata u rukama, zamahnula šakom u kojoj se nalazio svežanj ključeva i istim udarila po licu svog brata Z.L. Ove činjenice su utvrđene na temelju iskaza oštećenog Z.L., kojem je sud u ovome dijelu poklonio povjerenje, te iskazu svjedoka I.Š., koji je na licu mjesta vidio predmetne ozljede na licu oštećenog, kao i medicinske dokumentacije-Prijave Doma zdravlja Odžak br. protokola 449/22 od 11.08.2022.g.. Sud nije povjerovao tvrdnjama optužene S.L. da nije kritične prilike udarila svog brata svežnjem ključeva, a iz razloga koji su navedeni u prethodnom dijelu obrazloženja prilikom ocjene iskaza optužene u svojstvu svjedoka. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je kritične prilike, dok je optužena S.L. trčala s koferom alata, za istom trčao Z.L., da ju je sustigao, te da je optužena, prije nego što joj je isti prišao, najprije bacila kofer s alatom, a kako je to sama iskazala. Nadalje, kako iz iskaza Z.L. proizlazi da ga je ista kritične prilike udarila ključevima po licu, a za koje ključeve optužena ne spori da ih je imala, to sud zaključuje da se je optužena, kad je došla do ograde, okrenula Z.L., te da je, kad joj je isti prilazio govoreći joj da li je normalna, posegnula za ključevima koji su se nalazili u prednjem džepu farmerica, te vadeći iste, a nastavljajući tu kretnju, rukom, u kojoj su se nalazili ključevi, zamahnula u pravcu Z.L. lica, koji je instiktivno u istom pravcu okrenuo glavu, te mu tako zadala udarac po desnom obrazu. Da je optužena kritične prilike imala ključeve u prednjem džepu farmerica, sud je zaključio na temelju iskaza optužene i snimke video-nadzorne kamere, a što je u prethodnom dijelu obrazloženja također pojašnjeno. Sud je do ovakvog zaključka došao upravo i zbog načina poduzete radnje, tj. iz razloga što zamah rukom nije išao uobičajeno sa vanjske strane, nego od prednjeg džepa prema vani, optuženi nije imao vremena reagirati da ga spriječi, nego je samo instiktivno okrenuo glavu ulijevo tj. u smjeru u kojem je išao i zamah prema njemu. U protivnom, tj. da je S.L. zamahnula rukom sa vanjske strane, ozljeda bi bila na lijevoj strani lica optuženog i isti bi instiktivno okrenuo glavu na desno, izlažući upravo lijevu stranu lica. Sud je ovakav slijed događaja cijenio kao logičan i uvjerljiv, te ga djelomično temeljio na iskazu kako optuženog Z.L. tako i optužene-oštećene S.L. Naime, sud je povjerovao optuženom Z.L. da ga je S.L. udarila svežnjem ključeva, te da je to učinila zato što je bila bijesna, a po mišljenju suda i zato što je bila uplašena zbog rasutog alata i zbog toga što ju je optuženi sustigao, što joj je prilazio sa riječima: „Jesi li ti normalna“, a što je u afektu ljutnje i straha izazvalo impulsivnu agresivnu reakciju. Također je utvrđeno da je oštećeni Z.L. kritične prilike upravo uslijed navedenih radnji optužene zadobio ozljedu u vidu oguljotina kože desnog obraza, a što proizlazi kako iz naprijed cijenjene medicinske dokumentacije-Prijave Doma zdravlja Odžak br. protokola 449/22 od 11.08.2022.g., tako i iz nalaza i mišljenju vještaka dr. Ante Blažanovića, koje ozljede je vještak kvalificirao kao lake tjelesne ozljede. Kako su utvrđene radnje optužene S.L. u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom naprijed utvrđenih lakih tjelesnih ozljeda koje je kritične prilike zadobio oštećeni Z.L., to su se u radnjama optužene stekla sva obilježja kaznenog djela Laka tjelesna ozljeda iz čl. 173.st.1. Kaznenog zakona F BiH.

Kako iz naprijed utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno proizlazi da je optužena S.L. predmetne radnje počinila kad je bježala sa Z.L. koferom alata u rukama i kad ju je isti sustigao, to je Sud precizirao činjenični opis kaznenog djela Lake tjelesne ozljede iz čl.173.st.1. KZ F BiH, opisanog pod točkom 2. podnesene i na glavnoj raspravi izmijenjene optužnice, ne dirajući pritom u objektivni identitet iste i to na način da je u 3. redu navedenog činjeničnog opisa nakon riječi: „imovinskopravnih odnosa“ dodao riječi : „a nakon što ju je Z.L. sustigao, kad je bježala s njegovim koferom alata u rukama”.

Predmetno kazneno djelo optužena S.L. je počinila u stanju ubrojivosti i sa izravnom namjerom, obzirom da je bila svjesna da udarcem sa svežnjem ključeva po licu oštećenog Z.L. lako tjelesno ozljeđuje istoga, a kojom prilikom je izrazila i volju za nastupanjem zabranjene posljedice.

Obzirom na naprijed navedeno sud je optuženu S.L. oglasio krivom za kazneno djelo Laka tjelesna povreda iz čl. 173.st.1. Kaznenog zakona F BiH, te je istoj primjenom navedenih zakonskih odredbi a na temelju čl. 7., čl.42., čl. 49.st.1., čl.60. st.2. i čl. 62. st.1., st.2. i st.3. Kaznenog zakona F BiH izrekao uvjetnu osudu sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca koja se neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

Prilikom izricanja kazne sud je od olakotnih okolnosti na strani optužene cijenio korektno držanje u tijeku postupka, okolnosti pod kojima je djelo izvršeno tj. činjenicu da ga je ista počinila u afektu ljutnje, jer je Z.L. netom prije zaključavao ulaznu kapiju, te u stanju straha, jer joj se je isti približavao trčećim korakom, te je sustigao, te je također kao olakotnu okolnost cijenio i njezinu dosadašnju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti na strani optužene sud nije našao.

Sumirajući, dakle, sve naprijed pobrojane olakotne i otegotne okolnosti, sud je uvjerenja da su izrečene uvjetne osude tj. uvjetna osuda sa utvrđenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca i rokom provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, koja je izrečena optuženom Z.L. i uvjetna osuda sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca i rokom provjeravanja u trajanju od po 1 (jedne) godine, koja je izrečena optuženoj S.L., kaznene sankcije adekvatne prirodi i težini predmetnih kaznenih djela, stupnju odgovornosti optuženih (izravna namjera), naprijed navedenim okolnostima pod kojima su kazneno djelo izvršena, kao i nastalim posljedicama, te da će se stoga ovakvom kaznenopravnom sankcijom ostvariti svrha kažnjavanja kroz ciljeve generalne i specijalne prevencije. Optuženima nije neophodno izreći kaznu radi zaštite društva od kriminaliteta, jer će, po mišljenju Suda, i sama prijetnja kaznom dovoljno utjecati na optužene da ubuduće ne čine kaznena djela. Vrijeme provjeravanja je dovoljno dugo, a utvrđena kazna primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja i svrhe uvjetne osude.

Na temelju čl. 202. st. 1. a u svezi sa čl. 199. st. 2 točka „a“ i „g“ ZKP-a FBiH, sud je optuženog Z.L. i optuženu S.L. obvezao da na ime naknade troškova kaznenog postupka plate iznos od po 251,81 KM i paušal u iznosu od po 100,00 KM u roku od 15 dana.

Naime, Sud je optuženog Z.L. i optuženu S.L. obvezao da troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 503,62 KM snose na jednake dijelove, obzirom da su iste nedvojbeno oboje prouzročili, a koji troškovi se sastoje od troškova dolaska svjedoka I.B. i S.H. na glavnu raspravu održanu dana 03.05.2024.g. u ukupnom iznosu od 82,00 KM (2X41,00 KM, relacija Odžak –Orašje i nazad sukladno čl. 6.st.3. Pravilnika o naknadi troškova kaznenog postupka F BiH i visini paušalnog iznosa („Službene novine F BIH“ broj 7/18), te od nagrade vještaku medicinske struke dr. Anti Blažanoviću u ukupnom iznos od 421,62 KM, a koji se sastoje od nagrade za pisanu izradu nalaza i mišljenja na temelju Rješenja Kantonalnog tužiteljstva Posavskog kantona Orašje br.T02 0 KT 0008362 22 od 04.10.2022.godine u iznosu od 271,62 KM, te troškova dolaska na glavnu raspravu dana 04.07.2024.g. i nagradu za usmeno izlaganje nalaza i mišljenja u ukupnom iznosu od od 150, KM. a koji troškovi su vještaku odobreni na temelju Rješenja Općinskog suda u Orašju br. 25 0 K 058769 23 K od 08.07.2024. godine sukladno odredbama čl. 2.st.1. točka „a“ i čl. 7. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad vještaka („Službene novine F BiH“ broj: 67/15).

Na temelju članka 212.st.3. ZKP-a F BiH sud je oštećene S.L. i M.L. uputio da imovinskopravni zahtjev u cijelosti mogu ostvariti u parničnom postupku, obzirom da je punomoćnica oštećenih, prije okončanja glavne rasprave postavila imovinsko-pravni zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu od 3.000,00 KM, navodeći da traži naknadu štete zbog fizičkih bolova koje su oštećene pretrpjele i to u iznosu od po 1.000,00 KM, te duševnih bolova koji se odnose na pretrpljeni strah u iznosu od po 500,00 KM. Međutim, postavljeni zahtjev ista nije potkrijepila adekvatnim dokazima, obzirom da se je pozvala samo na iskaze dane na glavnoj raspravi i dostavljenu medicinsku dokumentaciju, a koji dokazi nisu dostatni za odlučivanje o postavljenom imovinsko-pravnom zahtjevu.

Sud je također oštećenog Z.L., koji se je izjasnio da postavlja imovinskopravni zahtjev, ali isti nije precizirao glede vrste i visine štete, niti ga je potkrijepio dokazima, uputio da isti može ostvariti u parničnom postuplu sukladno 212.st.3. ZKP-a F BiH.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu Odžak

u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste, putem ovog Suda.

Zapisničar S u d a c

Lorena Glavaš Ljubica Oršolić

Prikazana vijest je na:

Hrvatski jezik

17 PREGLEDA

Povratak na vrh

25 0 K 058769 23 K Nasilje u porodici

15.12.2025.

BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

POSAVSKI KANTON

OPĆINSKI SUD U ORAŠJU

Broj: 25 0 K 058769 23 K

Orašje, 10.07.2024.godine

U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

P R E S U D U

kriv je

1. što je:

dakle, nasiljem ugrozio tjelesnu cjelovitost člana svoje porodice,

čime je počinio kazneno djelo Nasilje u porodici iz čl. 222. st.1. Kaznenog zakona FBiH

2. što je:

dakle, nasiljem ugrozio tjelesnu cjelovitost člana svoje porodice sa kojim živi u zajedničkom domaćinstvu,

čime je počinio kazneno djelo Nasilje u porodici iz čl. 222.st.2. u vezi sa st. 1. i čl. 54. Kaznenog zakona FBiH,

UVJETNU OSUDU

Na temelju članka 212.st.3. ZKP-a F BiH oštećene S.L. i M.L. se upućuju da imovinsko pravni zahtjev u cijelosti mogu ostvariti u parničnom postupku.

kriva je

dakle, drugog lako tjelesno povrijedila,

čime je počinila kazneno djelo Laka tjelesna ozljeda iz čl. 173.st.1. Kaznenog zakona F BiH

UVJETNU OSUDU

kojom se optuženoj S.L. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca koja se neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 212.st.3. ZKP-a F BiH oštećeni Z.L. se upućuje da imovinsko pravni zahtjev u cijelosti može ostvariti u parničnom postupku.

O b r a z l o ž e nj e

Obrane optužene S.L. izvela je dokaz saslušanjem svjedoka I.Š.

Također su sukladno odredbama čl.274.st.2. ZKP-a F BiH izvedeni dokazi obrane saslušanjem optuženih Z.L. i S.L. u svojstvu svjedoka.

Sud je iskazu svjedoka S.H. poklonio povjerenje, jer smatra da je dan savjesno i objektivno, te iz razloga što je isti u suglasnosti sa iskazima kako optuženih Z.L. i S.L. tako i M.L.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Kantonalnom sudu Odžak

u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste, putem ovog Suda.

Zapisničar S u d a c

Lorena Glavaš Ljubica Oršolić

Općinski sud u Orašju

Općinski sud u Orašju

Napredna pretraga

Napredna pretraga

25 0 K 058769 23 K Nasilje u porodici

25 0 K 058769 23 K Nasilje u porodici

Redizajn web stranice je finansirala Evropska unija. Za njen sadržaj isključivo je odgovorno
Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH i ona ne odražava nužno stavove Evropske unije.